Blog post coaching

Životna energija vas nosi kroz život

Tanja Pureta

Za živjeti život premalo je to što smo živi, važno je u njemu uživati i disati punim plućima. Imate li životne energije za to?

Kako se zaštititi od gubitka energije?

Zamislite situaciju da ovisimo samo o toplini koja nam dolazi od sunca. U toplijem dijelu godine svakako bismo mogli lako preživjeti, ali što je sa zimom? Zato su znanstvenici složni u tome da je čovjekovo možda najvažnije otkriće upravo bila vatra. Ona nam je omogućila ne samo preživljavanje, već i napredak u svakom smislu riječi. Nismo više ovisili o nepredvidivoj prirodi – mogli smo svjetlost i toplinu potaknuti i održavati u našim nastambama. O tome govori i mit o Prometeju, kojeg su bogovi okovali na Kavkazu i kaznili ga da mu svake noći vrane kljucaju jetra, jer im je ukrao vatru i poklonio je nama ljudima.

Do današnjeg dana ovladali smo brojnim izvorima energije i tako uvelike pridonijeli našoj fizičkoj zaštiti. I stoga je tim manje jasno kako to da smo istovremeno prilično zanemarili našu psihičku zaštitu. Dok nam danas ne pada napamet dočekati zimu bez da smo osigurali grijanje, istovremeno dozvoljavamo da se nekoliko puta dnevno psihički „smrznemo“ zbog pojave nepredvidljivih valova hladnoće u okolnostima koje nas okružuju.

Što nam sve svakodnevno oduzima energiju?

Jedan od najčešćih oduzimača energije je naša želja da se svima svidimo. Napravimo nešto i onda očekujemo da drugi vide u tome nešto posebno. Čini se kao da taj naš postupak nema nikakve vrijednosti ukoliko ga drugi ne prihvate s odobravanjem. I onda se dogodi da ga oni ili uopće ne primijete ili ga krenu kritizirati, što nam trenutno oduzme energiju. Tada drugima pripisujemo ili da su zavidni ili da im nismo važni, odnosno da nas ne vole. Štoviše, o tom događaju razmišljamo danima, produžujući njegov štetni utjecaj na nas i ujedno gubeći dragocjeno vrijeme koje smo mogli iskoristiti u puno konstruktivnije svrhe.

Drugi oduzimač energije je očekivanje da će svi odobriti naša razmišljanja i dati im podršku. Umjesto toga, suočimo se s nerazumijevanjem, odgovaranjem od njih, ljutnjom, i sl. Takva nas reakcija može navesti da odustanemo od njih ili da nastavimo s njima, ali uz prekidanje veza s drugima koji su nas razočarali.

Treći oduzimač energije je naše stalno očekivanje da se drugi ponašaju kako mi mislimo da je ispravno. Ukoliko se to dogodi, smatramo to dokazom njihove ljubavi, a ukoliko ne, onda to doživljavamo kao svojevrsnu izdaju i odbacivanje. Tada im znamo posvećivati svoje vrijeme kako bi im dokazali da su u krivu ili se nadamo da će ih životne okolnosti već „vratiti na pravi put“.

Možemo nabrojiti još puno oduzimača energije, kojima je zajednički nazivnik da se nalaze izvan nas i da smo im dali veliku moć nad nama. I neka nam se dogodi samo jedan od njih na dan, dolazimo u stanje stalne vitalne ugroženosti zbog nedostatka energije.

Zašto su naša očekivanja od okoline pogrešna?

Ako analiziramo svaki od navedenih oduzimača energije, ubrzo postaje jasno da stavljamo predragocjen ulog – naše zdravlje i dobrobit - na brojeve koji ne mogu dobiti. Naime, u slučaju prvog oduzimača, ljudi vrlo često ne reagiraju na naše postupke jer su jednostavno previše zaokupljeni sobom i željom da mi njih vidimo i pohvalimo. Ukoliko se to slučajno ne dogodi, onda i oni prestaju gledati nas, što rezultira obostranim povlačenjem. Vremenom svi gubimo osjećaj za praćenje i pohvaljivanje drugih, iako to i dalje očekujemo, što našu energiju prilično ugrožava.

U drugom slučaju, kad očekujemo da dobijemo odobravanje i podršku drugih za naše odluke, zaboravljamo da nam mnogi takvo odobrenje ne mogu dati, iz jednostavnog razloga što ga ne bi dali niti sebi. Ili nas stalno guraju u neke njihove odluke, bez da razmisle koliko su nam one zapravo prihvatljive. Ljudi prosuđuju iz svojih cipela i malo tko može stati u naše i objektivno sagledati što je za nas bolje.

Oni nisu prošli naš put razmišljanja niti znaju sve postavke koje su nas dovele do neke odluke, pa ju teško mogu ocijeniti na pravi način. Dodatno, neki osjećaju i svojevrsnu odgovornost upozoriti nas na sve moguće pogibelji puta koji smo izabrali, jer iz svoje perspektive vide u njemu samo opasnosti, a ne i prilike koje mi vidimo. Nekima možda predstavljamo i opasnost za neke njihove odluke, pa se nastoje s nama što manje družiti, kako bi ostali čvrsti u njima. Osim toga, ponekad izostanak podrške može biti i zbog prevelike ljubavi (a time i straha) koju drugi osjećaju za nas, a ne zbog njenog nedostatka, jer ljudi često brkaju osjećaj ljubavi s osjećajem odgovornosti za nekoga. Mi bismo ljude koje volimo najradije zaštitili tako da im propišemo način na koji se trebaju ponašati, jer u suprotnom smatramo da mogu ući u velike nevolje.

Tako smo došli i do trećeg oduzimača energije, odnosno naše velike zablude da su naša načela življenja ispravna i, štoviše, univerzalna. I tako, dok mi mislimo da drugi koji krše univerzalna, a zapravo samo naša načela, isti takav stav imaju i drugi promatrajući nas. To nas može jako ljutiti, jer ne možemo razumjeti kako netko može smatrati ispravnim nešto što se nama tako ne čini. Tada smatramo da nas taj netko radi budalom ili da nam namjerno želi učiniti nešto loše. Ne možemo prihvatiti da on jednostavno vidi stvarnost drugačijom i misli da ima puno pravo na to.

Kako očuvati dragocjenu energiju?

Jednostavno, prestanimo toliko ovisiti o drugima – njihovim reakcijama, ponašanju, odobravanju. Osvijestimo da smo odabrali neko ponašanje jer njime želimo ostvariti neki svoj cilj ili se jednostavno osjećati dobro i prosuđujmo ga upravo po tome jesmo li uspjeli u tome ili ne. Jer štogod izabrali ili ma kako se ponašali, uvijek će biti onih kojima će se to svidjeti i onih kojima neće, jer to nije do nas, već do njih. Ukoliko odustanemo od nečega zato što se to ne sviđa svima, vrlo je vjerojatno da ćemo u konačnici biti prisiljeni odustati od svega, pa i od sebe samih. Važno je razumjeti da čak ni tada nećemo ostvariti svoju težnju da se svima svidimo, pa je put prema takvom cilju i više nego besmislen, a stalni nedostatak energije garantiran.

Zato što prije uronite u svoje srce i osluhnite što je to u čemu vidite vlastiti smisao i što biste željeli raditi kako bi živjeli život punim plućima. Zatim to prigrlite što jače možete i ne dajte nikome da vam to oduzme. Branite to pred svima, otvoreno i ponosno, i nemojte ni zbog koga odustati od sebe. I jednako tako, pustite druge da slobodno rade svoje životne odabire. Jer ako stalno imamo druge u fokusu, bilo iz želje da mi se svidimo ili iz želje da ih korigiramo, zapravo gubimo iz fokusa sebe i ne živimo svoj život. Jer jedino kada se znamo brinuti o sebi, možemo se kvalitetno brinuti i o drugima - sve drugo je čisti gubitak energije, a to je zadnje što želimo i trebamo, zar ne?

Uživajte u slobodnom življenju vlastitih snova!

U ime Ramiro tima

Tanja

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.