Empatija je alfa i omega međuljudskih odnosa

Tanja Pureta Tanja Pureta
Isječak iz časopisa Gloria u kojem je članak objavljen

Učinkovita komunikacija se temelji na uvažavanju sugovornika i njegovog mišljenja kako bi poruke koje međusobno odašiljemo bile razmijenjene s razumijevanjem njihovog sadržaja. Empatija značajno povećava vjerojatnost međusobnog razumijevanja pa je šteta da je toliko zanemarena. O empatiji je Tanja napisala poseban članak za posebno izdanje časopisa Glorija: snažne žene hrvatskog biznisa koji vam prenosimo u cijelosti.

Empatija je pojam koji se često koristi u svakodnevnoj komunikaciji.  Svi ju doživljavaju iznimno bitnom i u privatnom i poslovnom okruženju. Štoviše, kad govorimo o empatiji nekako se podrazumijeva da je svima jasno što ona znači, kao i kako se ponašati empatično. U tom kontekstu često znamo nekome i prigovoriti da nije dovoljno empatičan, bez da mu objasnimo što pod time konkretno mislimo. Međutim, malo tko uistinu razumije što je to zapravo empatija, zašto je važna i kako ju postići.

Empatija se ne uči sustavno u školi ili nekoj drugoj instituciji. Učimo ju u kontekstu savjeta koje dobivamo od okoline, članova obitelji, prijatelja, autoriteta ili kolega. Ti su savjeti ponekad vrlo jasni i korisni, ali ponekad i zbunjujući, kontradiktorni, pa čak i kontraproduktivni. Konkretno, često čujemo savjete kao npr. da u poslu nema mjesta emocijama, da nadređeni treba biti emocionalno distanciran od onih kojima rukovodi, da je suosjećanje slabost i sl. Iz tih savjeta nije uvijek baš jasno kada trebamo biti empatični, s kojim ljudima, u kojoj mjeri, koliko često, s kojom svrhom.

Stoga je najbolje započeti s definicijom empatije, koja kaže da je to sposobnost da:

  • emocionalno shvatimo što drugi ljudi osjećaju
  • vidimo stvari s njihove točke gledišta
  • zamislimo sebe na njihovom mjestu.

 Zašto je empatija važna

Kad gledamo ovu definiciju, može nam se činiti vremenski prilično zahtjevno svakoj osobi pristupiti na taj način. Može nam se činiti i da na taj način postajemo emocionalno pristrani prema toj osobi, odnosno da ćemo zbog takvog povezivanja postati previše blagi, pa čak i pasti pod njen utjecaj. Neki se mogu plašiti da će na takav način izgubiti vlastitu autentičnost i identitet, odnosno prestati biti to što jesu, pa tako i odustati od sebe i svojih ciljeva. Međutim, prava empatija sigurno neće dovesti ni do jedne od prethodno opisanih nuspojava.

Naime, empatija se opisuje na više načina, a u njima često nije opisan najvažniji preduvjet za nju, a to je istinska zainteresiranost za sugovornika. Ta zainteresiranost šalje signal sugovorniku da nam je stvarno važno saznati što misli i kako se osjeća, odnosno da nam je stalo razumjeti ga. Dakle, tek kad osobu stvarno vidimo, ona može vidjeti nas. To nam omogućuje ostvarivanje pravog utjecaja na nju, zato što zna da joj želimo dobro. To je naročito važno za voditelje, ali i za roditelje, profesore, liječnike te sve druge struke i uloge u kojima trebamo potaknuti nekoga na suradnju.

Četiri su najčešća razloga zbog kojih stupamo u komunikaciju s drugima:

  • želja ili potreba da prenesemo neko znanje ili informaciju – u fokusu nam je sadržaj, a ne sugovornik
  • kad nešto trebamo ili očekujemo od sugovornika – npr. da napravi neki zadatak – u fokusu nam je neki cilj, a sugovornik objekt koji će nam pomoći da dođemo do njega
  • kad želimo da sugovornik promijeni neko svoje ponašanje – u fokusu nam je želja da vidimo promjenu, a ne sugovornik
  • želja da se izjadamo - u fokusu su nam naše brige i nevolje, a ne sugovornik

Zašto ne uspijevamo ostvariti empatiju

U svim tim razlozima fokus nam nije na sugovorniku nego na nama i našim očekivanjima od njega. To sugovornik osjeća i zato stvara otpor prema suradnji. Osjeća da nam nije bitan on nego nešto što treba napraviti za nas.

Tada naša nastojanja da mu prenesemo poruku rezultiraju neuspjehom. Postajemo ljuti jer nas ne sluša, ili tužni, jer nas ne doživljava. Budi se osjećaj straha da nećemo ostvariti svoje namjere u komunikaciji s njime. Plašimo se npr. nećemo ga potaknuti da promijeni neko svoje ponašanje, premda je to važno. Zato je jako važno da u svim tim slučajevima komunikacije sa sugovornikom u prvom redu njega stavimo u fokus, kako bi on stavio u fokus ono što želimo od njega.

 Jedina situacija komunikacije sa sugovornikom u kojoj stavljamo fokus na njega je kad mislimo da mu treba pomoć, bilo da ju osobno traži ili da vidimo da je u problemu. Međutim, i pritom možemo pogriješiti tako da mu namećemo svoje rješenje i ljutimo se ako ga ne prihvati. Zato je i u takvim situacijama najbolje najprije razumjeti što mu treba. Ponekad je to samo uho za slušanje, rame za plakanje, utjeha, podrška, ohrabrenje, a ne savjet ili akcija. Sugovornik može prihvatiti savjet tek nakon što osjeti da ga razumijemo i prihvaćamo bez kritiziranja i osuđivanja. Ako osjeti da mu se obraćamo s distancom i iz pozicije onoga koji zna što je za njega najbolje, to ga može samo dodatno udaljiti kako od nas, tako i od savjeta koji treba prihvatiti.

Kako ostvariti empatiju

Postoji vrlo jednostavan način da se vrlo brzo stavimo u stanje empatije, a to je da sugovorniku posvetimo svoju punu pažnju. Da ga gledamo i slušamo kao da je u tom trenutku najvažnija osoba na svijetu, odnosno da je ono što nam želi reći najvažnije na svijetu, jer to uistinu i jest, barem za dvije osobe – njega i nas.

To znači da mu trebamo pristupiti bez predrasuda, bez paralelnih misli o nekim drugim temama, bez potrebe da ga kritiziramo, naređujemo, dociramo i sl. Naravno da trebamo pristupiti komunikaciji s idejom što s njom želimo postići. Pritom treba izbjegavati u komunikaciju ući s gotovim rečenicama u glavi i namjerom da ih što prije izgovorimo, kako bismo iz razgovora izašli što brže. U prvom redu se trebamo usmjeriti na sugovornika kako bismo doživjeli njegovu emociju i sagledali stvari s njegove točke gledišta. Kada se tako postavimo u komunikaciji riječi i rečenice će već doći u pravom trenutku te će se odlično nadovezivati na njegove.

Na taj način ćemo dobiti informaciju i zašto mu je ponekad teško surađivati s nama. To može biti jer je preuzeo na sebe previše obaveza ili ne misli da je to u njegovom području odgovornosti ili ima neke brige koje ga okupiraju. Tu informaciju ćemo dobiti jer će osjećati da nam je smije dati bez negativnih posljedica, pa ćemo moći s njime otvoreno porazgovarati o tome i eventualno mu pomoći.

Saznajte s kim živite i radite

Dodatno, važno je da s osobama s kojima živimo i radimo povremeno pokrenemo razgovor s jednom namjerom da saznamo nešto o njima. Da saznamo što rade, kako im ide, što ih veseli, što motivira, što im stvara poteškoće i sl. Tako će dobiti osjećaj da ne razgovaramo s njima samo zato što trebamo nešto od njih, već i zato što nam je istinski stalo do njih.

Dakle, u ostvarivanju prave suradnje i konstruktivnog utjecaja na druge nema prečica. Istinska empatija prema našim sugovornicima je jedini put. 

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.