Jasno izrazite svoje mišljenje

Komuniciranje je sastavni dio života, svakodnevna pojava kojom se bavimo čak 75% našeg budnog vremena.

Cijeli život jedete sredinu kruha, a zapravo volite koricu? Zbog čega uopće pristati na nerazumijevanja u našim životima? Većina nas je cijeli život podučavana kako se treba ponašati poslušno. U školi sjedimo i slušamo, kod kuće trebamo biti mirni i prihvaćati ono što nam kažu kao ispravno. Izricanje vlastitog mišljenja, potreba i očekivanja gotovo je ravno nepoželjnom i neprilagođenom ponašanju.

Možete li zamisliti život bez komunikacije s drugima? Možete li zamisliti da nemate kome ispričati svoje uspjehe ili svoje strahove? Možete li zamisliti da ne možete podijeliti s drugima svoju sreću ili tugu, uzbuđenje ili razočaranje?

Komuniciranje je sastavni dio života, svakodnevna pojava kojom se bavimo čak 75% našeg budnog vremena. Već od prvog plača komuniciramo s drugima, želeći da nas čuju i razumiju na pravi način.

Većina ljudi misli da o komunikaciji znaju sve jer to svakodnevno prakticiraju. S druge strane, mnogi smatraju da se sposobnost za dobro odnosno loše komuniciranje nasljeđuje, pa tako svoj nedostatak komunikacijskih vještina objašnjavaju genima, odbijajući svaku osobnu odgovornost za to. Međutim, komunikacija je vještina koja se uči i razvija. Nažalost, naše škole nas nikad nisu sustavno podučavale kako uspješno komunicirati, kako izraziti vlastite potrebe, želje i očekivanja te ih uskladiti s okolinom. U svakodnevnom životu često se susrećemo s nizom komunikacijskih zamki kojima ponekad jednostavno ne uspijevamo upravljati. Za primjer, promislite na trenutak:

  • Koliko ste se puta našli u situaciji da vam je bilo jako stalo da vas drugi ispravno razumiju, a ipak ste bili pogrešno shvaćeni?
  • Koliko puta ste izbjegavali izraziti svoje mišljenje kako biste spriječili neugodne situacije i stvaranje dodatnih sukoba?
  • Koliko puta niste uspjeli jasno izraziti svoje mišljenje iako ste znali da uspjeh neke vaše aktivnosti upravo ovisi o tome?

Vještina vođenja dijaloga osnovni je preduvjet uspješnog života i skladnih odnosa u obitelji, braku, na poslu, s prijateljima... Nedorečenost, neizricanje onoga što mislimo ili izricanje na dvosmisleni način, dovode do međusobnog neshvaćanja i nerazumijevanja. Nažalost, mnogo toga u životu ne dobivamo samo zato što ne znamo otvoreno razgovarati. O tome nam najbolje govori sljedeća priča:

Žena i muž žive već 50 godina u skladnom braku. Svako jutro doručkuju i uvijek imaju iste rituale. Žena reže kruh i mužu daje koricu, a sebi sredinu. Jedno jutro krene razmišljati: „Zašto bi mu svako jutro davala koricu kad je korica nešto što ja najviše volim? Dosta sam se odricala tijekom svih ovih godina! Danas ću sebi ostaviti koricu, a njemu dati sredinu.“ Tako i učini. Muž ju prvo pogleda iznenađeno, a potom mu se oči ispune ljubavlju. “Draga, čitav život šutim i jedem koricu, premda puno više volim sredinu, jer vidim da je i ti voliš. Baš ti hvala što si se odrekla svoje sredine i dala je meni!“

Koliko je takvog nerazumijevanja u vašem životu? Zbog čega uopće pristati na nerazumijevanja u našim životima? Većina nas je cijeli život podučavana kako se treba ponašati poslušno. U školi sjedimo i slušamo, kod kuće trebamo biti mirni i prihvaćati ono što nam kažu kao ispravno. Izricanje vlastitog mišljenja, potreba i očekivanja gotovo je ravno nepoželjnom i neprilagođenom ponašanju (iz perspektive društva). Istovremeno, to isto društvo nas uči da ugodimo drugima, da nastojimo otkriti što vole, koji su njihovi snovi, i da im pomognemo ispuniti njihove želje, jer ćemo se tada i sami osjećati voljeni i prihvaćeni. Zvuči li vam to kao paradoks? Jer s obzirom da nismo skloni reći što nam treba, izgleda da nam u tom procesu otkrivanja tuđih potreba i njihova zadovoljavanja nedostaje mala karika – sposobnost čitanja tuđih misli. No, šalu na stranu. Često očekujemo da drugi prepoznaju naše neizrečene želje, potrebe i osjećaje. Ako se to ne dogodi, ljutimo se, započinjemo sukobe, nezadovoljni smo što sve rezultira dodatnim nerazumijevanjem. No, ukoliko želimo uspostaviti otvorene, iskrene i pozitivne odnose s drugima, bilo u obitelji, na poslu ili s prijateljima, vrijeme je da naučimo komunicirati.

Na sreću, odgovor na pitanje kako komunicirati svoje potrebe već je davno otkriven. Zove se asertivnost. Zvuči složeno? Da vam pojednostavnim: ako bi htjeli asertivnost prevesti na hrvatski jezik, značila bi pristojna odlučnost ili uljudna energičnost. Biti asertivan znači jasno reći što mislite, osjećate i želite na pristojan i odlučan način, bez očekivanja da će sve uvijek biti po vašem. Asertivnost je vođenje brige o vlastitim potrebama, bez ugrožavanja tuđih. Nažalost, naučeni smo češće koristiti agresivna ili pasivna ponašanja, gdje ili namećemo vlastita mišljenja i osjećaje zanemarujući u potpunosti tuđa, ili žrtvujemo vlastite želje zbog želja druge osobe. Asertivnost pretpostavlja ravnotežu.

Naravno, situacija je rijetko kad jednostavna. Ponekad, kad i odlučimo izraziti sebe i vlastita očekivanja, odustajemo jer nam takav način komunikacije uzrokuje nelagodu. Zato ću vas posjetiti na naša prava koja imamo i na kojima se temelji model asertivnog komuniciranja. Dakle, svatko od nas ima pravo:

  • na samopoštovanje a da ne ugrožava tuđe
  • tražiti ono što želi – i ako to ponekad ne dobije
  • izreći svoje ideje i mišljenje – i kad drugi misle drugačije
  • na svoje osjećaje – i kad drugi misle da su ti osjećaji neprimjereni
  • griješiti – tko radi taj i griješi, a iz grešaka se može dosta naučiti
  • predomisliti se ponekad – učimo i mijenjamo se, pa tako i naša mišljenja
  • biti tretiran/a s poštovanjem – i onda kad smo kritizirani
  • reći ponekad NE – i ne osjećati zbog toga krivicu
  • žaliti se na nepravdu – što ne znači da ćemo se uvijek izboriti pravdu
  • biti ponosan/na na svoje uspjehe – i priznati tuđe
  • biti neasertivan/na – kada procijenimo da je to bolje

Kako se ponaša asertivna osoba? Ona poštuje druge, ali to traži i za sebe. Vrlo jasno, konkretno i direktno govori, a druge sluša aktivno, s potpunom usmjerenošću na osobu koja govori i na sadržaj koji iznosi. Ona iskazuje svoje osjećaje i očekivanja gledanjem u oči. Hvali druge za konkretna postignuća. Kritiku izriče pozitivno, kao povratnu informaciju usmjerenu na ono što se može bolje, a ne što je loše napravljeno. Preuzima odgovornost za svoje riječi i djela. Spremna je ispričati se kad pogriješi te zna kontrolirati svoje negativne osjećaje. Zvuči li ovaj opis kao opis supermana ili superwoman? Ne! To ste vi i ja, uz mnogo vježbe, strpljivosti, poštovanja i razumijevanja prema sebi, ali i prema drugima. Eleanor Roosvelt je rekla: „Nitko vas ne može poniziti bez vašeg pristanka“. Dodala bih tome - pa ni sami sebe.

Asertivnost je izbor da budete slobodni i odgovorni za sebe i ispunjenje vlastitih želja i potreba. Kad nešto želite ili trebate, tražite to jasno i otvoreno. Nećete uvijek dobiti sve što hoćete, ali je veća vjerojatnost da to dobijete ako tražite, nego ako ne tražite i čekate da se drugi sjete što vama treba. S druge strane, jedino tako ćete potaknuti i druge da iskreno izraze valstita očekivanja. Tek onda je moguće ostvariti iskrene, otvorene i tople odnose s drugima i – jesti koricu, a ne sredinu kruha.

Martina Trboglav, prof. psih.

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.