Kako kulturu osuđivanju u timu zamijeniti razumijevanjem?

Nikolina Vukojević

Otkrijte zašto nam je često teško surađivati s različitima od nas i kako potaknuti da se u timu više razumijemo a manje osuđujemo!

„Osuditi je lako. Puno je teže razumjeti. Razumijevanje zahtjeva suosjećanje, strpljenje i spremnost vjerovati da dobri ljudi ponekad biraju krive metode. Osuđivanjem se razdvajamo, a razumijevanjem rastemo.“ – citat je koji dobro ilustrira kako ljudi često funkcioniraju, pa tako i timovi u organizacijama.

Većini nas preko usta puno lakše prelaze kritike i osude nego lijepe riječi kojima pokazujemo razumijevanje, prema drugima i prema sebi. S druge strane, svi se više volimo osjećati shvaćeno i poštovano nego stalno biti na meti kritičara. Kako to da nam je onda stalno traženje pogrešaka i osuđivanje onih koji su ih napravili dio kulture u timovima i organizacijama? Još važnije, kako ju zamijeniti kulturom davanja podrške i razumijevanja za druge i sebe? Više o tome pročitajte u nastavku teksta.

Zašto osude tako lako prelaze preko naših usta?

Svatko od nas je jedinstvena osoba sa svojim znanjima, iskustvima, emocijama, očekivanjima, razmišljanjima i drugim posebnostima. Sve nas to čini onime što jesmo. Upravo zato, na prvu se čini logičnim da svatko od nas, iz svoje perspektive, vidi svijet na drugačiji način. Ipak, čini se da rijetko zapravo razumijemo što to znači. Na razini teorije najčešće prihvaćamo činjenicu da je svaki član našeg tima individua za sebe. Da ljude, stvari i situacije doživljava na sebi svojstven način i stvara svoju sliku svijeta koja se u većoj ili manjoj mjeri razlikuje od slika svijeta drugih. S druge strane, kad netko govori ili radi nešto što je izvan naše slike svijeta, nerijetko se čudimo kako je to uopće moguće. Budući da često vjerujemo da je naša slika svijeta jedina ispravna, tada obično pokušavamo uvjeriti osobu da prihvati naše viđenje. One koje ne uspijemo uvjeriti osuđujemo, jer vjerujemo da misle i rade „krive“ stvari.

Slična situacija događa se i s nama samima. Stvaramo u svojoj slici svijeta (često visoka i nerealna) očekivanja od sebe. Ako ih ne ispunimo, skloni smo se osuđivati, jer nismo dovoljno dobri. Takvo tretiranje i drugih i sebe često rezultira nepotrebnim konfliktima, povrijeđenim osjećajima, prekinutim odnosima i niskim samopouzdanjem. Sve to narušava kvalitetu i zadovoljstvo životom. Nameće se pitanje možemo li to i kako promijeniti, da bismo svoj i život ljudi u našem timu učinili ljepšim i kvalitetnijim?

Što zapravo znači razumjeti?

Odgovor na pitanje iz prethodnog odlomka je: možemo, i to razumijevanjem. Ali ne onim deklarativnim, o kojem samo govorimo. Potrebno je pravo, istinsko razumijevanje, koje pokazujemo u svom svakodnevnom ponašanju. Razumijevanje koje znači „čujem te, shvaćam da je tvoja slika svijeta drugačija od moje, da radiš stvari drugačije od mene, i to je sasvim u redu, jer svi imamo pravo vidjeti i raditi stvari na svoj način“. Bit razumijevanja je znati da je svaki član našeg tima poseban. Da način na koji on vidi svijet nije ni bolji ni lošiji, ni više ni manje ispravan od onoga kako ga vidi druga osoba. Jer tko je u konačnici taj koji može reći što je ispravno? Tko ima pravo odrediti što je bolje ili lošije?

Suštinski, kad promatramo svijet, na neki način smo svi i u krivu i u pravu u tome kakvim ga vidimo. I to je sasvim u redu. Upravo zato je važno nastojati razumjeti i druge i sebe. Posebice u onim trenutcima u kojima nas situacija izaziva da izađemo iz zone udobnosti, te odlučiti prihvatiti umjesto osuditi.

Kako kritike zamijeniti razumijevanjem?

Prvi korak prema razumijevanju je stalna svijest da postoji onoliko slika svijeta koliko postoji ljudi. Također, i prihvaćanje činjenice da je svaka od njih rezultat njihovih dosadašnjih životnih iskustava. Ukoliko s nekom osobom nismo povezani zajedničkim ciljevima, onda je ta svijest sasvim dovoljna. Možemo joj pružiti podršku u svemu što misli i radi, a osjeća da je to dobro za nju. Tada nije važno kakva je naša slika svijeta.

Ako pak s tom osobom trebamo surađivati u timu, onda je prvi sljedeći korak s pozitivnim stavom upustiti se u istraživanje njene slike svijeta. Kroz razgovor nastojati razumjeti što ju je dovelo da ju izgradi na takav način. Tada joj možemo objasniti našu sliku svijeta i krenuti u dogovor oko one zajedničke. Ona treba biti takva da nam pomogne da uspješno živimo i radimo. Pritom trebamo  prihvatiti da će sigurno dolaziti do obostranih grešaka i potencijalnih konflikata. To je sastavni dio života i ne treba ih osuđivati, nego razumjeti da smo u tom trenutku napravili najbolje što smo mogli i znali. Tada se opet možemo dogovoriti kako zajedno dalje, odnosno stalno usklađivati naše slike svijeta na tom zajedničkom putu do cilja. Takvim razumijevanjem potičemo pozitivne emocije, razvijamo samopouzdanje i produbljujemo odnose.

Na kraju je važno naglasiti najljepši dio izgradnje međusobnog razumijevanja. Ono nam daje priliku da, gledajući druge s istinskim zanimanjem i poštovanjem, uvidimo nešto novo i korisno i za sebe. Možemo proširiti vlastite vidike i otvoriti si nove mogućnosti. Drugim riječima, jedino razumijevanjem drugih i sami rastemo, jer zapravo sve bolje razumijemo sebe.

Da i sebe i druge gledate očima punim razumijevanja, te si dopustite proširiti svoje vidike i rasti u zajedništvu sa sobom i drugima,

u ime Ramiro tima, želi Vam,

Nina

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.