Blog post coaching

Samomotivacija je naš unatrnji pokretač

Tanja Pureta

U razgovoru za časopis Lisa Tanja odgovara na pitanja o samomotivaciji i njenoj važnosti za ostvarenje osobnih ciljeva. 

Što je samomotivacija i kako zapravo možemo prepoznati svoje potencijale (ovisi li ona o našem karakteru, odgoju, trenutnoj životnoj situaciji, teškoj krizi u kojoj se naše društvo nalazi… i kako svatko od nas može poraditi na vlastitoj samomotivaciji…)?

Samomotivacija je naš unutrašnji pokretač u svrhu dolaska do određenog željenog cilja. Samomotivacija se događa spontano ukoliko nam je cilj jako važan ili jako primamljiv. Npr. ako smo jako gladni, žedni ili nam je hladno, bit ćemo trenutačno motivirani poduzeti određenu akciju da prekinemo to neugodno stanje. Međutim, ukoliko nam se istovremeno s time događa i nešto što nam je još važnije, kao npr. odlučujući momenti nekog sportskog događaja, blizina voljene osobe, neki zanimljiv film ili sl., moguće je da će to zasjeniti našu glad, pa čak i do te mjere da ju uopće nećemo osjećati. Dakle, priča o samomotivaciji nije uopće jednostavna i predvidiva, jer na iste podražaje nećemo svi reagirati na isti način, niti će nam svima iste stvari biti važne do te mjere da nas potaknu na neku akciju.

Generalno se može reći da svi imamo veliki potencijal za ostvarenje brojnih ciljeva, a hoćemo li ih uistinu i ostvariti jako ovisi o tome koliko su nam važni, odnosno koliko nam je stvarno stalo do njih. Čini se da nam je svima generalno lakše pokrenuti se na akciju u trenutku kada nam prijeti neka opasnost ili gubitak nečega važnoga. Npr. što se više bliži rok za neki zadatak koji trebamo ostvariti, to osjećamo veći pritisak koji kao da nas „gura“ u akciju. Taj pritisak je strah od negativnih posljedica našeg kašnjenja ili neodrađivanja aktivnosti. Naime, ukoliko je rok daleko, čini nam se da imamo pregršt vremena ispred sebe, pa otežemo s početkom, jer osjećamo kao da se unutar nas nije stvorila „kritična masa“ energije potrebne da započnemo i ustrajemo u nekoj aktivnosti do njenog kraja.

I upravo je u generiranju te energije potrebne za akciju tajna samomotivacije. Oni među nama koji jasno znaju što žele i važno im je to postići nemaju nikakav problem s tom energijom, jer se ona sama stvara svaki put kada pomisle na primamljiv cilj i dobrobiti koje proizlaze iz njega. Nažalost, za većinu ljudi je neka vanjska prijetnja puno učinkovitija u generiranju te energije, nego njihova unutarnja želja da ostvare neki boljitak za sebe.

Koji sve faktori potiču/smanjuju mogućnost kvalitetne samomotivacije?

Na našu samomotivaciju veliki utjecaj imaju naši stavovi i uvjerenja o sebi i svijetu oko sebe. Naime, ako mislimo da smo sposobni doći do nekog cilja, riješiti neki problem i sl., velika je vjerojatnost da ćemo se i odvažiti na takvu aktivnost (generirat će se potrebna količina energije). S druge strane, ukoliko mislimo da nismo sposobni doći do nečega, svladati neku prepreku i sl, onda je gotovo sigurno da to nećemo niti pokušati, jer smo ionako osuđeni na neuspjeh. Postoji izreka od Henry-ja Forda: „Ako mislite da možete ili mislite da ne možete, u oba slučaja ste u pravu.“. Ti naši stavovi o sebi u velikoj mjeri potječu iz naše okoline. Neke smo stekli već u djetinjstvu, kada su nas stariji o(bes)hrabrivali u našim nastojanjima da istražimo svijet oko sebe. Ako smo češće slušali izjave poput: „Ti to ne možeš!“, „Past ćeš!“, „Ne idi tamo!“, „To je preteško za tebe!“ i sl., velika je vjerojatnost da su se negdje „usadile“ u našu glavu te i danas negativno utječu na nas. I obrnuto: izjave ohrabrenja naš su veliki kapital.

Dodatno, na te naše stavove o sebi utječu i opći društveni stavovi: naime, ako stalno slušamo da smo u krizi, da nema izlaza, da je svaki dan sve gore, da je sve veći broj nezaposlenih, da je sve više siromašnih, i sl., možemo dobiti dojam da su sve to prejake sile da bi se s njima kao pojedinci uopće mogli boriti. Tad nam se može javiti osjećaj bespomoćnosti, koji nas može paralizirati već i pri samoj pomisli na neku aktivnost.

Koji su alati i tehnike samomotivacije i kako ih iskoristiti)

Temeljni preduvjet za ostvarivanje uspješne samomotivacije je osvještavanje stavova ili slike o sebi te rad na njenoj pozitivnoj promjeni kako bi postala naša glavna pokretačka snaga. Naime, ako smo do sada nesvjesno i dozvolili da naši stavovi i slika o sebi budu formirani pod utjecajem okoline, u odrasloj dobi možemo i moramo ove naše temeljne odrednice uzeti u svoje ruke i formirati ih sukladno onome što stvarno jesmo. Naime, sigurno smo od djetinjstva do danas imali prilike biti uspješni u brojnim situacijama, a da o sebi još uvijek mislimo da smo neuspješni, jer taj svoj stav stečen u djetinjstvu nismo nikad pogledali u svjetlu novih činjenica. Štoviše, svaki put kad smo postigli neki uspjeh, vjerojatno smo ga pripisali sreći, a neuspjehe sebi. Sad je vrijeme da korigiramo tu nepravdu prema sebi i svakodnevno se prisjetimo svih uspjeha te dozvolimo da nas preplavi ponos zbog njih, jer na taj način stvaramo novu, bolju i nadasve istinitiju sliku sebe.

Osim toga, najvažnija sila motivacije je da osvijestimo što nam je stvarno važno, što želimo postići, do čega doći, kako živjeti. Tu našu viziju bolje budućnosti koju želimo za sebe i što nam ona konkretno donosi u smislu osjećaja dobrobiti trebamo zamisliti što jasnije, kako bi nam postala svojevrsni magnet koji nas privlači prema njenom ostvarenju. Prilikom poteškoća na putu do cilja, već i sama pomisao na nju nam može otvoriti čitav rezervoar energije, toliko potrebne za prevladavanje osjećaja straha, beznađa i svih drugih negativnih stanja uslijed kojih obično pokleknemo i odustajemo.

Kako prepoznati situacije koje nas ograničavaju u tome?

Važan alat pri tome svakako je i razumijevanje kruga preokupacija nasuprot kruga utjecaja. U krugu preokupacija nalaze se sve one naše misli koje nas opterećuju i čine bespomoćnima, jer na njih stvarno nemamo utjecaj. Možemo ih prepoznati jednostavno, jer počinju na jednak način:“Kada bih barem imao/mogao/znao/smio…“ ili „Kada bi barem situacija bila bolja/povoljnija/pravednija…“. Misao kao npr. „Kada bih barem imao posao!“ nam izrazito oduzima snagu, jer nas stavlja u položaj bespomoćnosti u kojem čekamo da se nešto dogodi, pa ukoliko se dulje vrijeme ništa pozitivno ne dogodi, počinje nas sve više obuzimati osjećaj trajne nesposobnosti. Naime, što više vrijeme odmiče, sve smo nesigurniji u vlastite sposobnosti. Svijet nam se čini kao vlak koji juri i koji se puno promijenio od dana kada smo zadnji put imali posao, a mi sebi izgledamo sporo i zastarjelo, pa se pitamo hoćemo li uopće imati što za ponuditi budućem poslodavcu. Tako nam se ta misao sve više pretvara u san koji se nikada neće ostvariti. Zato treba što prije reagirati i sve misli koje su u krugu preokupacija prebaciti u krug utjecaja. U tom krugu misli počinju s „Ja već sada jesam/imam/mogu/znam…, pa mogu odmah početi raditi…, kako bih se primakao/la cilju.“. Npr. „Ja već sada ima mogućnost pohađanja radionica pri HZZ-u za lakše zapošljavanje!“ ili“Ja veće sada imam neki hobi u kojem sam dovoljno vješt/a za pokretanje vlastitog obrta/poduzeća!“ ili „Ja već sada imam odlična stručna znanja i samo mi treba da osvježim znanje stranog jezika, što mogu početi odmah (mogu pronaći pregršt lekcija na internetu), pa ću se lakše moći zaposliti!“. Sve misli iz kruga utjecaja djeluju snažno samomotivirajuće. S obzirom da smo mi gospodari naših misli, možemo se vremenom uvježbati i dozvoliti da nam ostanu u glavi samo na one koje su nam korisne i osnažujuće. Rezultati će biti uistinu izuzetni, jer ćemo uvidjeti da je stvarno malo toga na što nemamo baš nikakav utjecaj.

Kako ne odustati na tom putu i držati motiviranost na željenoj razini?

Kada zacrtamo jasan cilj, moramo biti svjesni da se on neće ostvariti „preko noći“, pogotovo ako se radi o nekom kompleksnijem cilju, poput završetka neke edukacije ili veće promjene, poput postizanja željene težine ili fit forme. Svaki cilj sastoji se od cijelog niza tzv. podciljeva koje trebamo postići da bi u konačnici došli do onog ultimativnog stanja kojem težimo.  I upravo se u tome nalazi sva teškoća, ali ujedno i sva draž. Naime, ukoliko smo svjesni što točno trebamo raditi svaki dan ili tjedan da bismo došli do cilja, onda to možemo isplanirati i veseliti se svakom i najmanjem postignuću, jer smo korak bliže onome što nam je važno. Dakle, svaki put kad se odreknemo samo jedne cigarete ili jednog kolača, bliži smo cilju. To nam daje osjećaj kontrole, pa se možemo odreći i sljedećeg kolača ili cigarete. I tako korak po korak sve dok ne vidimo i konkretnu promjenu, koja nas još više osnažuje na tom putu. Treba se usmjeriti na male uspjehe i na to da ih možemo ponoviti, jer smo već puno puta uspjeli u tome. Naše velike želje svaki dan se nalaze na malim kušnjama. Sve što trebamo je strpljivo se i dosljedno odupirati njima, pa ćemo ostvariti i najveće ciljeve i prije nego što smo očekivali. Uz to, izgradit ćemo i karakter čvrste i hrabre osobe koja lako pronalazi samomotivaciju da ostvari sve što želi. Kako kaže poznata izreka: „Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača!“

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.