Rukovoditeljski posao je jedan od najkompleksnijih poslova. Svaki složeni posao sa sobom nosi i vjerojatnost povremene pogreške. Ako ste se uhvatili kako strepite od potencijalne pogreške, niste jedini. Strah od pogreške prirodan je svim ljudima pa je važno njime naučiti upravljati.
Zašto je važno upravljati strahom od pogreške? Zato što je to strah kao i svaki drugi, stanje koje nas ograničava. Ponekad čak može djelovati paralizirajuće i spriječiti nas u optimalnom funkcioniranju. Kada je taj strah prevelik, on može negativno utjecati na naše donošenje odluka, upravljanje konfliktima i radno funkcioniranje općenito. Ako se nalazite na rukovoditeljskoj poziciji, vjerojatno osjećate ogroman pritisak da budete savršeni. Stereotipna slika rukovoditelja i jest osoba koja ima sve konce u rukama, nikad ne griješi te je neustrašiva. No, koliko je ta slika realna?
Priča o dva vuka
Svi ljudi griješe. Važno je to prihvatiti, te naučiti iz vlastitih pogrešaka. No, još važnije je i osvijestiti svoje osjećaje u vezi grešaka. Što osjećate kada pogriješite? Identificirajte i imenujte svoje osjećaje. Je li to možda strah da će sve poći po krivu ako vam i najmanja sitnica promakne? Kako bi se bolje nosili sa strahom od pogrešaka, razmislite što je to zapravo. Čemu služi strah? Strah kao emocija ima evolucijsku važnost te nam govori da se nešto važno događa. Tako to može biti životno ugrožavajuća opasnost ili pak situacija koju mi percipiramo ugrožavajuće. Strah od pogrešaka nam govori da smo u izazovnoj situaciji i da trebamo biti na oprezu. Primjerice, kada je u pitanju upravljanje konfliktima na radnom mjestu, mala doza straha može pridonijeti uspješnom razrješenju sukoba. No, kada je u pitanju donošenje odluka hladne glave, strah od pogreške tu može samo odmoći.
Umjesto da razmišljate o sebi kao rukovoditelju koji se ne smije bojati, pa samim time ne smije ni griješiti, promijenite svoje misli! Gledajte na strah kao na opreznost. Ako vas je strah da vaša greška može negativno utjecati na druge ljude, to je sasvim normalno. Vi zapravo želite spriječiti loše posljedice, a to vam vaš strah želi poručiti. Često se zbog straha od pogrešaka fokusiramo samo na jedan ishod, odnosno jednu moguću katastrofu. To vas spriječava da vidite širu sliku, razmotrite moguće ishode i planove. Stoga se trebate uhvatiti u koštac sa strahom od pogrešaka. Idući korak je prihvaćanje stvarnosti. Primjerice, možete si reći da je nemoguće predvidjeti ponašanje drugih ljudi, te da vi tu ne možete ništa. Dakle, imate kontrolu samo nad sobom i svojim mislima i djelovanjem.
Vuk tame
Nekada davno Cherokee Indijanac ispričao je svom unuku priču o dva vuka. „U duši svakog čovjeka“, reče Indijanac, „vodi se stalna bitka, kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja tamu – strah, nesigurnost, bijes, zavist, sram, krivnju, mržnju, pohlepu, i sl. Drugi vuk predstavlja svjetlo – ljubaznost, kreativnost, suosjećanje, sreću, rast, mir, ljubav, nadu, i sl.“ Unuk se nekoliko trenutaka zamisli o dubini djedovih riječi, pa ga upita: „Djede, koji vuk na kraju pobjeđuje?“ Mudri Indijanac pogleda unuka i odgovori: „Pobjeđuje onaj kojeg hraniš“. Dakle, ovo je priča koja opisuje upravljanje konfliktima unutar svakog od nas, odnosno upravljanje strahovima.
Vjerojatno svi imate barem jedno iskustvo kad niste bili zadovoljni svojom izvedbom pred drugima. Moje prvo je bilo još u školskim danima. Oduvijek sam voljela čitati, ali trenutak kad bih trebala dio teksta pročitati na glas, riječi iz čitanke preko mojih usana jednostavno nisu izlazile dovoljno brzo i precizno. Što je moja profesorica jače lupala olovkom o stol, pred cijelim razredom, vraćajući me na pogrešno pročitane riječi, to sam više griješila. Bio je to moj prvi javni neuspjeh nakon kojeg mi se u glavi ugnijezdila misao kako nisam dovoljno sposobna. Ta misao je probudila i mog vuka tame – strah od pogreške. Deset godina kasnije naučila sam da postoji nešto što se zove disleksija, ali ta spoznaja nije bila dovoljna da ukroti, tada već, vrlo snažnog vuka tame. Strah od pogreške se već ukorijenio duboko u meni, što je negativno utjecalo na moj život. Odnosno, neuspješno upravljanje konfliktima između dva vuka rezultiralo je time da je strah prevladao.
Strah od pogreške je ostao sa mnom, bez obzira na moje ostale uspjehe. Primjerice, prije čitanja sam uspješno svladala mnoge vještine, a jedna od njih je i vožnja bicikla. Padovi su tada bili sastavni dio učenja te je okolina na njih reagirala s puno podrške. Samim time prihvatila sam da su nam padovi, koliko god neugodni, iznimno važni. Oni nam omogućuju da aktivno otkrivamo svijet i razvijamo vještine, istražujući pritom granice do kojih možemo ići, a da ne povrijedimo sebe i druge. Zbog čega isti princip nije vrijedio i za čitanje? Zapravo jest, samo nije bilo nikoga da mi šapne kako su greške pri čitanju, kao i padovi s bicikla, sastavni dio učenja.
Paradoks ranjivosti
Ranjivost je jedna od temeljnih ljudskih karakteristika jer kao društvena bića imamo potrebu za prihvaćanjem, poštovanjem i ljubavlju drugih. Stoga, ako prilikom neuspjeha, gubitka, odbačenosti i/ili uvrede ne dobijete potrebnu podršku možete osjetiti sram. Odnosno, to je strah da drugi znaju ili vide nešto o vama zbog čega nećete biti dostojni njihovog prihvaćanja i poštovanja. Posebice je to slučaj kada su u pitanju konfliktne situacije s kojima se često susrećemo, pa je iznimno važno da znamo kako provesti upravljanje konfliktima.
Neuspješno upravljanje konfliktima i loši odnosi s drugima mogu dodatno pojačati naš strah od pogreške pa se osjećamo kao između čekića i nakovnja. S jedne strane želimo donijeti odluku, a s druge se bojimo da je pogrešna! U tim trenutcima skloni smo kratkoročni neuspjeh povezati s (ne)vrijednošću sebe kao osobe, što može izazvati intenzivnu psihološku bol. Kako bismo se bar na kratko zaštitili, pokušavamo na različite načine otupiti osjećaj ranjivosti, što nas, paradoksalno, čini još ranjivijima. Činjenica je da vrednovanje drugih snažno utječe na naš život. Tako, svađe i kritike, posebice ako nešto pogriješimo ili donesemo krivu odluku mogu dovesti do sumnje u vlastite sposobnosti. Neuspješno upravljanje konfliktima s drugima dovodi do nižeg samopouzdanja te samokritičnosti. Posebice ako ste na rukovoditeljskoj poziciji. Vjerojatno razmišljate što vaše kolege misle o vama, jeste li vrijedni njihovog poštovanja i cijene li vas.
Prepreke za rast i razvoj vuka svjetla
Rukovoditeljski posao vas može učiniti ranjivima jer vrlo često zahtjeva izlaženje iz zone udobnosti prilikom usvajanja novih, kompleksnih vještina. Jedna od neuspješnih taktika otupljivanja ranjivosti koju voditelji često znaju zauzeti je perfekcionizam. Odnosno, ulaganje velike količine energije u detaljno nadgledanje svega što njihov tim radi. Time posljedično ulaze i u zamku mikromenadžmenta, što kod članova tima može potaknuti strah od pogreške, čime su svi na gubitku. To se također negativno odražava na upravljanje konfliktima i radnu klimu.
Ostale uobičajene taktike umanjivanja psihološke ranjivosti su odustajanje pred izazovima, omalovažavanje uspjeha drugih, gušenje kreativne rasprave i dijaloga, umanjivanje posljedice vlastitog ponašanja na druge – sami nadopunite niz. Svi ovi pokušaji, premda vas kratkoročno štite, dugoročno hrane vuka tame budući da vam uskraćuju priliku za suočavanje sa strahovima, a time i rastom i razvojem. Dodatno, osnovno pravilo psihološkog života je da ne možete selektivno otupiti emocije, pa izbjegavajući osjećaj ranjivosti uskraćujete sebi priliku da razvijate vuka svjetla te osjetite istinsku radost, zahvalnost i mir, pa vas takav pristup čini još ranjivijima.
Vuk svjetla
Tempo rada u današnjem poslovnom svijetu je toliko brz da, bez obzira na ogroman trud koji ulažete, vjerojatno nećete imate dovoljno vremena svladati ili pregledati svaki detalj svog rada do savršenstva. Međutim, na greške trebate početi gledati kao na povremeni pad s bicikla – vrijedna iskustva koja vam omogućuju nove uvide te dodatno brušenje vještina. Tako ćete početi dopuštati pogreške sebi i drugima i polako prihvaćati vlastitu nesavršenost, a da pritom ne pomislite kako niste dovoljno kvalitetan voditelj. Time umjesto vuka tame polako počinjete hraniti vuka svjetla.
Kada počnete gledati na greške kao na priliku za rast, otvarate si vrata za usvajanje novih vještina i bolju komunikaciju s drugima. Za uspješno upravljanje konfliktima na radnom mjestu je nužno razumijevanje druge strane, empatija i strpljenje. Moguće je da će konflikt nastati zbog tuđe greške. No, dopustite drugima da pogriješe i priđite im s razumijevanjem. Tako ćete rasti i razvijati se zajedno s drugima, a tako će i vaš tim napredovati. Ako ste rukovoditelj, upravljanje konfliktima je nužno za uspješan posao. Nemojte sumnjati ni u sebe, a tako ni u druge. Svi ponekad griješe, a strah od pogrešaka može biti pozitivan! On nam govori da nam je stalo do toga što radimo te da smo na oprezu. Prihvaćanjem straha od grešaka hranimo vuka svjetla.
Prihvaćanje ranjivosti i rast kroz nesavršenu savršenost
Vuk svjetla je rast, kreativnost, ljubaznost, mir, zahvalnost, sreća, suosjećanje, sami nadopunite niz.. Vuk svjetla se hrani odustajanjem od savršenstva te razvijanjem suosjećanja prema vlastitim slabostima i greškama. To je preduvjet da postanete suosjećajni i prema drugima. To suosjećanje omogućuje vam odbacivanje uvjerenja da trebate biti apsolutno savršeni kako biste bili uspješni kao voditelj. Također, prihvaćanje uvjerenja da ste u ovom trenutku već dovoljno kvalitetni te kao takvi snažni i vrijedni tuđeg poštovanja. S tim na umu polako počinjete odbacivati i sve što ste mislili da trebate biti i/ili imati kako biste bili utjecajni i prihvaćeni. Tako ćete ponovno postati dovoljni, prvenstveno sebi, a time i drugima.
Kada prihvatite sebe, možete početi raditi na sebi. Prvo, osvijestite svoje kvalitete. Nabrojite svoje vještine koje koristite svakodnevno. Primjerice, brzo donošenje odluka, uspješno upravljanje konfliktima, upravljanje timom, pozitivan pristup prema ljudima, itd. su kvalitete koje vas mogu osnažiti, a koje vi već posjedujete! Bez obzira što ponekad osjećate strah od pogreške koji negativno utječe na sliku o sebi, činjenica je da posjedujete kvalitete za posao koji radite. U svakom poslu, greške su njegov sastavni dio! Sve navedeno daje vam hrabrost da zakoračite u nove odnose i projekte u kojima, kao i inače u poslu, nema jamstva za uspjeh. Drugim riječima, morate znati da ćete i pasti i griješiti. Međutim, znate i da ćete ponovno ustati jer, premda ste skloni pomisliti da vas otvorenost za emocije čini slabima, upravo je suprotno. Otvorenost za emocije je mjesto gdje se rađa kreativnost, rast i uspjeh. Stoga se ne trebate bojati straha od pogrešaka. Budite emocionalno svjesniji, upoznajte svoje misli i načine na koji reagirate u određenim situacijama. Tako ćete hraniti svog vuka svjetla.
Uspješno hranite svog vuka svjetla bivajući ono što jeste – nesavršeno savršeni! Upravo takvi se hrabro prepustite istraživanju, povezivanju, padanju, ustajanju te zajedničkom rastu s vašim timom.
