Kako strah od neuspjeha može sabotirati upravljanje emocijama?

Mnogi ljudi na svom putovanju do uspjeha nailaze na prepreku zvanu strah od neuspjeha. Taj strah nas paralizira i sprječava u poduzimanju aktivnosti koje će nas približiti ostvarivanju vlastitih ciljeva. Zbog straha od neuspjeha ponekad odustajemo i od najvažnijih i najljepših želja. Ovaj strah je najčešće neutemeljen i povezan je s doživljajem visokog stupnja anksioznosti u različitim životnim područjima.

On umanjuje našu motivaciju i stvara izražen osjećaj sumnje u vlastite sposobnosti. U današnjem svijetu gdje je veliki naglasak stavljen na uspjeh kao primarnu životnu vrijednost, strah od neuspjeha čest je suputnik na putu do ostvarivanja osobnih i profesionalnih ciljeva. Često se, prije nego što uopće počnemo raditi na ostvarivanju nekog cilja, znamo zapetljati u klupko vlastitih misli koje nas podsjećaju na sve što bi moglo poći po zlu. Ovakva vrsta razmišljanja naziva se katastrofiziranje i temelji se na predviđanju najgorih mogućih ishoda neke situacije.

Nažalost, ponekad previše dozvoljavamo vlastitim mislima umjesto da im postavimo granice. Slabo razvijeno upravljanje emocijama dovodi do propuštanja misli koje nam donose više štete nego koristi. Naše misli često nisu pouzdan pokazatelj stvarne situacije. Stoga je poželjno znati zaustaviti ih kada se krenu kotrljati strmom liticom katastrofiziranja.

Svaki strah ima svoje korijene

Naši su strahovi poput otiska prsta – ne postoji jedan koji je identičan drugom. Tako i strah od neuspjeha može imati različite uzroke, ovisno o osobinama ličnosti i iskustvima osobe. Jedan od uzroka straha od neuspjeha može biti pretjerani perfekcionizam u kojem osoba postavlja nerealno visoke standarde vlastite izvedbe. Iako je zdravo težiti napretku i postignuću, ono što razlikuje perfekcioniste od osoba s potrebom za postignućem je percepcija neuspjeha. Iako mnogi ljudi neuspjeh vide kao priliku za učenje, perfekcionisti neuspjeh smatraju izuzetno poražavajućim i ponižavajućim iskustvom.

Osim toga, mnogi ljudi imaju izražen strah od neuspjeha zbog potrebe za izbjegavanjem neugodnih emocija koje doživljavaju kad im se dogodi neuspjeh. To su emocije poput krivnje i srama te mogu potaknuti misaoni proces koji će i u budućnosti održavati visoku razinu straha od neuspjeha. Sasvim je normalno osjećati neugodne emocije kada doživimo neuspjeh. Međutim, ako je razina intenziteta emocija toliko visoka da ometa osobu u svakodnevnim aktivnostima, potrebno je preusmjeriti fokus i preispitati pogrešne pretpostavke kroz upravljanje neugodnim emocijama. Također, važno je zapamtiti da sve emocije pa tako i negativne imaju svoj rok trajanja.

Nadalje, osobe koje postignuće izjednačavaju s osobnom vrijednošću neuspjeh će promatrati kroz prizmu ugroze njihovog psihološkog integriteta. Drugim riječima, osoba će misliti da je doživljaj neuspjeha jednak gubitku njezine vrijednosti kao osobe. Osim toga, osobe s niskim samopouzdanjem će neuspjeh vidjeti kao potvrdu svoje nesposobnosti. Ovakav način razmišljanja može djelovati poražavajuće na identitet osobe, kao i na njezinu vjeru u sebe i svoje vještine, sposobnosti i talente. Brojne osobine ličnosti koje predstavljaju gorivo strahu od neuspjeha imaju korijene u djetinjstvu.

Važnost unutarnjeg samogovora

Djeca roditelja koji su očekivali bespogovornu poslušnost u slijeđenju pravila i ispunjavanju visokih očekivanja imaju veće šanse za razvijanjem straha od neuspjeha u odrasloj dobi. Srećom, ključ za uspješno upravljanje emocijama moguće je potražiti u suočavanju s vlastitim strahovima te preispitati pogrešne pretpostavke.

“Što ako pacijent ne bude zadovoljan?” ili “Što ako ne uspijem dobro obaviti operaciju sutra poslijepodne?” samo su neke od misli koje mogu pokrenuti daljnji niz negativnih misli koje će povećati sumnju u vlastitu izvedbu. Jedan poznati citat kaže da misli oblikuju našu stvarnost i to uistinu jest tako – ljudi svoje ponašanje usklađuju sa svojim razmišljanjima, neovisno o tome rade li to svjesno ili nesvjesno. Upravljanje emocijama zahtijeva pomak u razmišljanju koji može biti zahtjevan ako ste navikli živjeti u strahu. Naša uvjerenja oblikuju našu stvarnost.

Ako zaista vjerujete da nećete uspjeti, na nesvjesnoj razini pobrinut ćete se da to tako i bude. Ovaj efekt, koji se u psihologiji naziva samoispunjavajuće proročanstvo ili Pigmalionov efekt, temelji se na pretpostavci da naša uvjerenja određuju naše postupke, koja zatim utječu na uvjerenja i postupke drugih ljudi, što dalje osnažuje naša uvjerenja. Ako predviđamo da pacijent neće biti zadovoljan rezultatom estetskog stomatološkog zahvata, ponašat ćemo se upravo u skladu s tim uvjerenjem.

Možda se to čini kontraintuitivnim jer želimo da pacijent iz ordinacije izađe nasmiješen i zadovoljan, ali pretjeranim razmišljanjem o lošem ishodu utjecat ćemo na naše ponašanje prema tom pacijentu. Možda ćemo biti manje ugodni u komunikaciji ili će nam lice pokazivati sumnju i odbojnost prema tom pacijentu. Ipak su vas vlastite negativne misli uspjele uvjeriti da će biti nezadovoljan, zar ne?

Preispitivanje misli

Upravo se iz tog razloga na vašem licu može primijetiti nelagoda u vidu neprirodnog osmijeha i zbunjujućeg pogleda. Način na koji razgovaramo sa sobom važno je sredstvo na putovanju do uspjeha. Upravljanje emocijama uključuje način na koji razgovaramo sa sobom te je važno sredstvo na putovanju do uspjeha. Naša nas životna perspektiva može motivirati ili demotivirati u ostvarivanju ciljeva. Ohrabrujuće je znati da način na koji vidimo sebe i svijet oko sebe nije fiksan, već je podložan promjenama. Ako se odvažimo promotriti svoje misaone procese, ujedno stvaramo priliku da ih promijenimo na način koji će umanjiti naš strah od neuspjeha.

Psiholog Kahneman, poznat po svom doprinosu na području psihologije prosuđivanja i odlučivanja, predstavio je dva različita načina razmišljanja. Prvi način razmišljanja odvija se brzo, automatski i nesvjesno te je pod utjecajem naših stereotipa i emocija. Brzi način razmišljanja često je zastupljen kod osoba koje imaju izražen strah od neuspjeha. Ljudi su skloni korištenju automatskog načina razmišljanja s obzirom na to da takav proces zahtijeva minimalni utrošak energije. S druge strane, drugi način razmišljanja je spor, svjestan i zahtijeva logiku. Ovakav način razmišljanja je kreativan, iziskuje utrošak velike količine energije te ima pozitivan efekt na upravljanje emocijama.

Naše misli i reakcije na događaje u okolini rezultat su dosadašnjih znanja i iskustava koje smo stekli kroz život. Iz tog razloga naše su misli često samo naučeni automatski odgovori, a ne objektivni procjenitelji situacije.

Od katastrofiziranja do vjerovanja

Strah od neuspjeha temelji se na pretpostavkama i predviđanjima koja mogu biti točna ili netočna. Ljudi su, iz evolucijskih razloga, skloni usmjeravanju na negativne aspekte okoline i budućih događaja. Kako bi se zaštitili i osigurali od potencijalnih negativnih posljedica, moraju imati plan koji će im pružiti sigurnost ako ne uspiju ostvariti postavljene ciljeve. Upravo iz tog razloga se pitaju „Što ako ne uspijem?“ umjesto „Što ako uspijem?“. Nakon postavljanja negativno formuliranog pitanja nerijetko uslijede misli poput „Ostat ću bez posla“, „Napustit će me“, „Smanjit će mi plaću“ i sl.

Ovakvo razmišljanje služi kao kompas čija strelica usmjerava pažnju na negativne posljedice aktivnosti zbog čega su resursi pažnje značajno smanjeni. To umanjuje mogućnost kvalitetnog odrađivanja nekog zadatka. Samim time, osoba se „pripremila“ za neuspjeh te će njezino ponašanje biti u skladu s njezinim uvjerenjima. Primjerice, neće biti koncentrirana na prezentaciji ili sastanku, manje će se posvetiti partneru/ici u ljubavnom odnosu i sl.

Općenito, ljudi danas češće biraju put automatizma zbog njegove lakoće i niskih energetskih zahtjeva, iako bi ulaganjem truda u preispitivanje svojih misli dugoročno profitirali.

Prepoznavanje vlastitih misli

Upravljanje emocijama moguće je kroz prepoznavanje vlastitih negativnih misli i usvajanje “stop” tehnike koju možemo primjenjivati kada nam se čini da ćemo se urušiti pod teretom težine vlastite negativnosti. Prepoznavanje i procjenjivanje vlastitih misli nije intuitivan proces, već predstavlja sporiji i kreativniji način razmišljanja.

I zamišljeni ponos zbog potencijalnog uspjeha predstavlja predviđanja koja mogu biti točna ili netočna. Zašto se onda ne biste usmjerili na pozitivno predviđanje? Postavljanje pitanja „Što ako uspijem?“ nije uobičajeno kada razmišljamo o ostvarivanju svojih ciljeva. Takav način razmišljanja može dovesti do povećanja motivacije i doživljavanja ugodnih emocija poput nade, radosti i vjere u sebe. Misli koje se javljaju u tom slučaju mogu biti „Osjećat ću se kompetentno“, „Kolegama ću prenijeti nova znanja“ ili „Možda mi nadređeni preda odgovornost za onaj zanimljivi projekt na kojem želim sudjelovati“ i sl.

U psihologiji postoji pojam naziva metakognicija koji opisuje razmišljanje o svojim mislima. Osvijestite li svoj proces razmišljanja lakše ćete moći objektivno promotriti i procijeniti realističnost svojih razmišljanja. Iako razmišljanje o vlastitim mislima ne funkcionira po automatizmu, ono donosi brojne prednosti za emocionalno funkcioniranje. Ako mislite da će „sigurno sve poći po zlu“, recite samima sebi „stop” kako biste zaustavili automatsko razmišljanje i zapitajte se sljedeće:

• „Koliko je ova misao realistična?”
• „Koliko dokaza imam za ovu misao?”, odnosno „Koliko je puta do sada sve pošlo po zlu?”
• „Koliko dokaza imam protiv ove misli?”, odnosno „Koliko puta je ista/slična situacija završila dobrim ishodom?”

Put od „ne mogu“ do „mogu“

„Samo jedna stvar snove čini nemogućima za ostvariti: strah od neuspjeha.”

„Sumnja je ubila više snova nego što će pogreške ikada moći.“

Sada kada ste preispitali svoje zastrašujuće pretpostavke, usmjerite se na svoje privatne i poslovne ciljeve. Promotrite kako se osjećate kada isključite neuspjeh iz jednadžbe ostvarivanja svojih ciljeva. Zaboravite nakratko na neuspjeh.

Upravljanje emocijama predstavlja „psihološki mišić“ kojeg treba trenirati kako biste se navikli na njegovo korištenje. Stoga se nemojte obeshrabriti ako se nakon jedne „upotrebe“ vratite na stari način razmišljanja. Način na koji percipiramo neuspjeh i pogreške može usporiti ili ubrzati proces postizanja uspjeha. Kod osoba s izraženim strahom od neuspjeha jasno se može odrediti motivacija koja se nalazi u podlozi pokušaja ostvarivanja nekog cilja. Osobe koje vide neuspjeh kao katastrofu motivirane su izbjegavanjem pogrešaka, a ne ostvarivanjem cilja.

Drugim riječima, takve osobe će doživjeti veće olakšanje što nisu doživjele neuspjeh nakon, primjerice, nekog stomatološkog zahvata, nego što će biti zadovoljne i ponosne svojom izvedbom na tom zahvatu. Uspjeh u ovom slučaju postaje sekundarni cilj, dok je primarni fokus usmjeren na izbjegavanje neuspjeha. Promjena perspektive i načina razmišljanja dugotrajan je i nimalo lagan proces, ali nas vodi u pravom smjeru. Upravljanje emocijama i preispitivanje vlastitih razmišljanja postići će željenu promjenu u pristupu ciljevima i koracima koje poduzimamo da bismo ih ostvarili.

Važno je preusmjeriti pažnju sa svega onoga što može poći po zlu i uvidjeti potencijal situacija koje mogu doprinijeti uspjehu u našem osobnom ili profesionalnom životu. Kada shvatimo da mi imamo kontrolu nad vlastitim mislima i ponašanjima, lakše ćemo preuzeti odgovornost da poduzmemo potrebne korake na putu do uspjeha. Vrijeme je da se prestanemo pitati „Što ako ne uspijem?“ i odlučno počnemo govoriti samima sebi „Ja to mogu“. Makar potrajalo dok u to stvarno ne povjerujemo. Svakako probajte izbjeći onaj nepodnošljivi osjećaj samoće i podijelite svoje emocije s drugima jer će vam to donijeti trenutno olakšanje!