Upravljanje promjenama pod utjecajem digitalizacije - Ivo Špigel, Perpetuum

Tanja Pureta: Dobrodošli u emisiju Psihologija uspjeha na radiju Poslovni FM. Ja sam Tanja Pureta urednica emisije, a moj današnji gost je Ivo Špigel – suvlasnik i član uprave Perpetuum Mobile, jednog od prvih privatnih informatičkih poduzeća u Hrvatskoj. Ivo dobar dan.

Ivo Špigel: Dobar dan Tanja. Puno hvala na pozivu i lijepi pozdrav slušateljicama i slušateljima.

Ubrzano upravljanje promjenama

Tanja Pureta: Jako mi je drago imati Vas danas u emisiji jer ste toliko svestrani u IT-ju u novinarskoj, akademskoj i poduzetničkoj start-up zajednici da je teško odabrati otkuda početi. Međutim, zaintrigirala me Vaša kolumna u izdanju „Buga“ koja se zvala „Kuda to ide“. Što smo naučili nakon COVID-a? COVID je bio svojevrsni test za upravljanje promjenama kako bi vidjeli koliko smo informatizirani mi u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Kamo to sve ide?

Ivo Špigel: Vidjeli smo tokom ove tragične pandemije da su se neki procesi, čak i oni za koje nismo nikada očekivali, kroz upravljanje promjenama vrlo uspješno i efikasno informatizirani. Cijela situacija koje smo svjedoci i žrtve zadnjih godinu i nešto dana, kroz upravljanje promjenama dovela je da ljudi budu aktivni u korištenju digitalne tehnologije. Značajno je poraslo korištenje elektroničkog poslovanja. To je tema kojom se mi kao poduzeće fokusirano bavimo. Primjerice, škole odnosno učenici koji su prisutni online - nekima je taj pristup odgovarao nekima nije. Puno je veći naglasak stavljen na sve vezano uz digitalno, odnosno digitalizaciju.

Kao što svi znamo digitalizacija je i prije pandemije zahvatila sve segmente industrije i poslovanja pa čak i društva. To dovodi do pozitivnih rezultat upravljanja promjenama ili manje pozitivnih rezultata upravljanja promjenama. Sada smo u razdoblju vrlo intenzivnih utjecaja digitalnih tehnologija u skoro svim poslovnim segmentima. Nema niti jednog poslovnog segmenta, područja, industrije, proizvodnje ili usluga da upravljanje promjenama nije ubrzano. Digitalizacija forsira upravljanje promjenama i u takovoj situaciji neke se kompanije bolje snađu, neke ne toliko dobro. Kuda to sve ide? Ići će samo dalje prema ubrzanoj digitalizaciji. Na svom Twitter profilu imam kratki opis u kojem piše „Techno skeptik“. Osoba sam koja je veliki zagovaratelji digitalizacije, bavim se digitalnim načinom života te živimo od toga, ali oduvijek sam nastojao pratiti negativne efekte i posljedice na društvo.

Tehnologija je ogledalo civilizacijskog razvoja

Tanja Pureta: Tehnologija - dobar sluga, loš gospodar.

Ivo Špigel: Najdramatičnije se to vidi na području tehnologije koja je bila u puno vičem fokus javnosti kad mi bili mali – nuklearna tehnologija. 60-ih godina, bile su sviježe uspomene na Hirošimu i Nagasaki, snimali su se filmovi o naoružanju, hoće li će Amerikanci i Rusi napasti jedni druge. Više to nije u fokusu, ali ta opasnost i dalje postoji. S druge strane imali smo miroljubive primjene u nuklearnim elektranama koje su bile na korist, ali su donosile određeni rizik. Ja gledam to na način da je tehnologija ogledalo civilizacijskog razvoja. Kao što ogledao pruža neku sliku o vama tako je  tehnologija i njena primjena refleks, odnosno pojačanje društvenog razvoja. Ako društvo razvije negativne etike, tehnologija će ih pojačati. Ukoliko se društvo razvija prema etički pozitivnom smjeru onda će biti veći naglasak na pozitivnu primjenu tehnologija.

Tanja Pureta: Vidi se da pratite tehnologiju.

Ivo Špigel: Nastojim, moram - profesionalno.

Tanja Pureta: Profesionalno, Perpetuum Mobile suvlasnik ste i član uprave. Gdje mu je mjesto? Kakva mu je vizija?  

Ivo Špigel: Naše je uloga uvijek bila da pratimo tehnologiju i pomažemo našim klijentima da ju upotrebe u svoju korist i za svoje poslovanje. Ako je poslovanje lakše, brže i efikasnije onda i ljudi koji sudjeluju u poslovanju imaju od toga osobnu korist. Mi radimo isključivo s poslovnim korisnicima. Naši klijenti su vrlo široki raspon u privatnom i javnom sektoru od financijskih industrija do trgovine , auto industrije, itd. Nastojimo zajedno s klijentima gledati što je to što im možemo isporučiti, što mi dobro znamo raditi, a što bi njima moglo biti korisno. Naša uloga je pomoći  klijentima za pravilno upravljanje promjenama, bolje razumijevanje kako promjene mogu okrenuti u vlastitu korist, a ne da postanu žrtve promjena. Zajedno s njima razvijamo rješenja za upravljanje promjenama koja će im pomoći. To je za nas konstanta otkad smo počeli prije jako puno godina. Vremenom se naravno mijenjaju tehnologije kojima to radimo, mijenja se područje fokusa, neka područja su konstantna, neke nove stvari dolaze. U svakom slučaju nikada nije dosadno. 

Bitno je znati svoje tržište, njegove mogućnosti i želje

Tanja Pureta: Rekli ste da s jedne strane informacijska tehnologija gura poduzeća u upravljanje promjenama, dok s druge strane ta poduzeća kao rješenje upravljanje promjenama vide informacijske tehnologije. Međutim, nije informacijska tehnologija razvijena do sve mogućih razmjera - neke stvari su moguće, neke nisu. Koliko tehnologija gura poduzeća, a koliko poduzeća guraju informatička poduzeća da se razvijaju s obzirom na potrebe poslovanja?

Ivo Špigel: To je jedna vrsta interakcije. Informatička poduzeća nastoje biti u toku s tehnologijom i ponuditi nešto što je korisno. Vrlo često, osobito u ranijim godinama, smo se mi kao poduzeće zainteresirali za neku tehnologiju koja je tada bila super aktualna, naprimjer u Americi. Mi bi tu tehnologiju ponudili našim klijentima koji su tada smatrali da nisu dovoljno razvijeni i napredni. Onda smo se mi morali malo skoncentrirati i započeti upravljanje promjenama. Što to ljudima ovdje gdje mi radimo treba? Tu dolazi do te interakcije. Mi smo najčešće u suradnji s klijentom u ulazi onih koji predlažemo novo rješenje. Mi smo oni koji najčešće potičemo i predlažemo, a klijenti se onda tome prilagođavaju ili biraju put kojim će krenuti u upravljanje promjenama.

Svijetla reflektora trebaju svijetliti i iza kulisa

Tanja Pureta: Koliko treba informatička tvrtka, koja se bavi pomaganjem biznisu u poslovanju, razumjeti biznis i njegove različite segmente?

 Ivo Špigel: To donekle ovisi o tome koliko su rješenja koja ta kompanija nudi bliska poslu. Drugim riječima, naprimjer, ako se radi o kompaniji koja se bavi serverski sistemima vjerojatno će više razgovarati primarno sa informatičarima u tom poduzeću. Upravu, prodaju, marketing ne zanima što se događa iza kulisa sve dok to radi. Ja to najviše uspoređuju sa instalaterima - iznimno je važno ako gradite kuću, imati dobrog električara i dobrog vodoinstalatera. Nakon što oni dobro odrade svoj posao i odu doma vi se nadate da ih nikad više nećete trebati zvati. Donekle je slično sa tim serverskim dijelom infrastrukture – nadate se ako sve dobro funkcionira da se nećete trebati s time baviti. Ako se tu i dogodi neki problem često zna biti vrlo ozbiljan, kao i u slučaju instalacija u kući. To dovodi do toga da naše kolege, naš tim ili poduzeća koje se time bave, na našu i njihovu žalost, nisu dovoljno pod svjetlom reflektora koliko su možda neki drugi koji rade stvari kao što je naprimjer web dizajn. Imate web dizajn koji ima  godišnju nagradu za najbolji dizajn i nova rješenja i tu je i šampanjac, reflektori, itd. Međutim, i priča iza kulisa je jednako toliko važna i ona mora dobro funkcionirati.

Potencijal transformacija

Tanja Pureta: Nema godišnje nagrade za najbolji „instalaciju“?

Ivo Špigel: Nažalost ne u ovom segmentu kojim se mi bavimo i druge naše kolege - podrškom direktnim poslovnim procesima. U našem slučaju to su 3 ključna segmenta. Jedan je „business and commerce“, drugi je „Content management“ ili web portali i treći je digitalizacija samih poslovnih procesa. To su tri segmenta koja ljudi iz našeg tima moraju jako dobro razumjeti kako bi mogli pomoći kroz upravljanje promjenama. Dosta često mi pomažemo klijentima da sami osmisle poslovne potrebe te sami prepoznaju potrebe za digitalnom transformacijom. Dio tehnologije nosi taj nesretni potencijal transformacije. Oni pružaju priliku, ali i nameću upravljanje promjenama za poduzeće na način da je kupcu i klijentu jednostavnije raditi s njima. Da ću jedan banalan primjer, prije nekoliko dana htio sam otići na ručak s kolegom u poznatom zagrebačkom restoranu koji se bazira na hranu s roštilja i nalazi se na više lokacija. Imaju lijepu web stranicu, Facebook itd. Javio sam im se na Facebooku kako bi rezervirao stol u određenom restoranu, u određeno vrijeme za mene i kolegu. Odgovara mi netko na Facebooku: „Oprostite, kod nas se rezervacije mogu raditi jedino preko naše web stranice.“ To je za mene bilo prvo loše iznenađenje jer sam do tada na drugim mjestima već nekoliko puta preko Facebook-a rezervirao stol. Ali dobro, otišao sam na njihovu web stranicu i na njoj postoji web forma gdje treba ispuniti ime, prezime, adresa, broj telefona i možda još nekoliko podataka kako bi rezervirao stol. Kada sam već popunio web formu sjetio sam se kako sam u jednom telefonskom pozivu sve mogao riješiti. Čemu tolika forma za rezervaciju stola?

Transformacija „preko noći“

Drugi primjer, meni vrlo drag, moja supruga, kao i mnoge žene, vježba pilates. Kad je došlo do COVID-a i karantene studio u kojega je do tad išla se digitalno transformirao u roku jednog vikenda. Oni su u petak bili u dvorani, ako se sjećate u ponedjeljak smo dobili sve zabrane. U ponedjeljak dvije trenerice i sve žene koje su sudjelovale žurno su počele vježbati preko Zoom-a. I dalje su treninzi preko Zoom-a, ponekad odu u dvoranu. Da su malo poslovno ambiciozne mogu preko Zoom-a umjesto 20 žena u dvorani imati 200, 500 ili 1000 žena. To je interaktivni način gdje one gledaju, prate i govore sada ova sprava, ovaj potez, te možda zbog toga ne bi mogle toliko veliki broj ljudi, ali mogu puno više nego prije. To je primjer jedne male organizacije, malog poduzeća koje se transformiralo doslovce preko noći. Ja moram priznati nisam imao povjerenja, ali mnogi menadžeri u velikim kompanijama bi se mogli ugledati na tu brzinu transformacije.

Element digitalnog

Tanja Pureta: Da li se može ta svijest o potrebi digitalne transformacije, informatizacije u smislu procesa i općenito korištenje interneta još više povećati ili je već dovoljno povećana u Hrvatskoj?

Ivo Špigel: Na to nema jednoznačnog odgovora. Kad govorimo o tome kakvi su trendovi i kakva je primjena i prihvaćenost ja tu najčešće koristili metaforu „otoka izvrsnosti“. To je točkasta mapa - vi imate sjajne primjere poduzeća u najrazličitijim područjima koja su super, mudro, brzo i efikasno prihvatila upravljanje promjenama i digitalnu transformaciju. Kao što imate primjere nekih uprava kojima je upravljanje promjenama i digitalna transformacija strana i čudna te ju ne žele. Tako je i na globalnoj razini. Ako pratite poslovnu literaturu, poslovne portale svako malo, svakih par tjedana imaju novu vijest o nekoj velikoj globalnoj korporaciji koja je dospjela u probleme, pala im je cijena dionice na burzi, analitičari imaju loše komentare. Uspoređuju se s nekim konkurentom kojima ide puno bolje i redovito se na takvim mjestima provlači podatak kako su zakasnili na digitalnu transformaciju, njihovi konkurenti su se puno brže snašli u online-u. To se događa u raznim industrijama, ali u pravilu se povlači takva priča u globalnim korporacijama koje ima određene planove ili pristupe elementu digitalnog. Netko je kroz upravljanje promjenama dobro iskoristio taj element digitalnog i time se reafirmirao ili netko nije na vrijeme reagirao i zbog toga su došli u probleme. To se može lako pratiti. Neki naši menadžeri pažljivije prate što se događa, a neki manje pažljivije.

Zadovoljstvo prilikom čitanja i pisanja

Tanja Pureta: Dobili bi veću razinu svijesti da je to uistinu nešto što je bitno i o čemu treba početi razmišljati. Volite časopise, ne samo čitati nego i pisati. Pišete za časopise već dugi niz godina. Otkud ta strast? Koja je tu misija?

Ivo Špigel: Od malih nogu sam bio vrlo orijentiran prema govornom i verbalnom izričaju, za razliku od glazbenog gdje nemam nikakvog talenta. U smislu pisanja i čitanja sam, još kao jako mlad, manijakalno čitao knjige. Obe moje bake bile su profesorice stranih jezika, moja majka je profesor stranog jezika u penziji, otac super govori talijanski, njemački i engleski. Od malih nogu bio sam izložen knjigama. Sa otprilike pet godina čitao sam Njemačko gotičko pismo. Uvijek sam voli knjige, a s vremenom sam zavolio i pisanja. Što se tiče kolumni imam dva uzora. Kad smo bili u devedesetima i kada je naš biznis bio na počeku dolazi su nam časopisi. Tada nije bilo širokog pristupa internetu, nego smo saznanja dobivali preko časopisa na koje smo se pretplatili. Tadašnji glavni američki časopisi su bili Bite i PC Magazin. U PC Magazin-u je pisao jedan Amerikanac John Dvorak, a u BAT-u je pisao, sada nažalost pokojni autor inače znanstvenofantastičnih romana, Jay Purnell. To su dva autora koja sam obožavao čitati i zbog njih sam htio postati kolumnist. Dvoraka sam imamo zadovoljstvo i upoznate jer je on jedno vrijeme i pisao za Bug. Tada je nekoliko puta bio u Zagrebu i bili smo zajedno na nekim druženjima. Dosta šaljivo smo prokomentirali da kolumnisti uvijek kasne sa svojim tekstovima. To me uvijek veselilo. Napisao sam za sada i dvije knjige, spremam treću koja će biti na temu koja nije vezana s tehnologijom niti biznisom. I kolumne već jako dugo pišem. Bio sam među pokretačima europskog tehnološkog portala - Tech.EU. Neko vrijeme tamo sam pisao vrlo aktivno, ali sada više ne nalazim vremena jer imamo puno drugih obaveza.

Izražavanje kroz pisanje

Tanja Pureta: Koja Vam je misija? Što želite približit čitateljima?

Ivo Špigel: Nemam neku specifičnu misiju u smislu da očekujem prosvijetliti nekoga. Imam svoje stavove razmišljanja i volim ih podijeliti s drugima - u diskusiji, kafiću, za ručkom ili druženju s prijateljima ili kroz kolumnu. Povremeno sretnem nekoga tko mi kaže: „Pročitao sam tvoju zadnju kolumnu, baš mi se svidjela“. To je uvijek dodatna nagrada. Ja pišem zato što imam potrebu za tim, imam želju za izražavanjem na takav način i imam format koji je već uhodan. Moja kolumna u „Mreži“ ide jednom mjesečno i to je ono što me zadovoljava i ispunjuje.   

Tanja Pureta: Ako izazove reakciju i diskusiju – fantastično, ako ne možda netko nešto naučio. Aktivno ste angažirani u razvoju Hrvatske i Europske start up zajednice. Šta sve tamo radite?

Ivo Špigel: Trenutno aktivno i aktualno sam prisutan u nekoliko domaćih start up edukacijskih programa. Nisam zbog ostalih i privatnih obaveze više toliko u europskim krugovima. U Algebri gostujem kao gost predavač na kolegiju poduzetništvo i sudjelujem u Algebrinom programu Algebra LAB. To je kontinuitet nečega što smo nekada davno radili s ZIP-om (Zagrebački inkubator poduzetništva) koji smo osnovali prije 10-ak godina kolege Saša Stojević i Damir Sabol, koji je bio Vaš gost, i Mihovil Barančić. Često čujemo sintagmi: „poduzetnik kreće u neku avanturu jer se češe tamo gdje ga svrbi“. Isto kao što neki inovator, izumitelj ili inženjer napravi novi izum zato što ga „nervira“ da taj izum ne postaje.

ZIP - Zagrebački inkubator poduzetništva

Slično tome nama četvorici je 2012. godine smetalo što start up-ovi u Hrvatskoj tada nisu imali nikakvu podršku. Nisu postojali coworking prostori, nije bilo nikakvog financiranja, edukacija, niti profesionalaca –  pravnici ili ljudi iz marketinga koji su znali specifičnosti tog posla. I zbog toga smo se okupili nekoliko puta, kako bi malo popričali o tome i zaključili da je vrijeme za upravljanje promjenama. Tako smo i kroz upravljanje promjenama pokrenuli ZIP od nule. Srećom Saša je imao jedan dio poslovnog prostora koji je mogao dodijeliti ZIP-u na korištenje. Kroz šest godina aktivnog rada ZIP-a provukli smo oko 60 poduzetničkih kompanija kroz naše edukacijske programe, oko 10 generacija. Tada smo u dogovoru s upravom Algebre dogovorili da oni nastave naš rad. Ono što je nekad bio ZIP-ov poduzetnički inkubator to je danas Algebra LAB.

I dalje aktivno sudjelujem kao mentor kao i još nekoliko mojih prijateljica i prijatelja iz vremena ZIP-a, ne svi naravno, ljudi odu svojim putem. Ima još par poduzetničkih programa u kojima sam aktivni suradnik. Povremeno se dogodi da mi se putem javi neki poduzetnički projekt za savjetovanje, mentoriranje ili pomoć, ali to ne radim samo ja to radi dosta kolegica i kolega iz poduzetničke zajednice. Ono što je meni veliko zadovoljstvo to da smo kroz našu aktivnost i akciju pomogli da naša scena ojača i zaživi.

Današnjim start up-ovima u Hrvatskoj, pa i u Europi, je bitno lakše jer imaju okruženje od kojega mogu dobiti pomoć, financiranje i imaju gdje raditi. Cijelo okruženje je jako unaprijeđeno i puno je bolja situacija nego prije. To je neka vrsta satisfakcije da smo toliko doprinijeli. Dodatna motivacija bila je tada, a i danas je, rad s mladim ljudima u mentorskom, ponekad volonterskom, ponekad honorarnom modelu. Raditi s ljudima koji su najčešće na početku karijere. Prepoznajete se u njima - svoje greške ili kvalitete, stvari koje bi možda željeli da ste imali kad ste bili u tim godinama, ali niste. Postoji energija u zraku koja je jako zadovoljavajuća i jako motivirajuća za nas sve. Gotovo svi iz ZIP-a smo sve volonterski odradili, a uložili smo puno vremena, napora i truda. Dosta puta su nas ljudi znali pitati zašto mi to zapravo radimo. Moj odgovor je uvijek bio isto, da je to toliko motivirajuće, tolika energija proizlazi iz toga da nam je to samo po sebi tada bila dovoljna nagrada.

U korak s promjenama

Tanja Pureta: S jedne strane potičete mlade poduzetnike, a s druge strane vodite firmu koja više nije tako mlada kroz upravljanje promjenama. Koji su izazovi voditi jednu firmu koja nije mlada, u odnosu na mlade poduzetničke firme? Kako to da vas tamo srce vuče? Koji su izazovi sada u Perpetuum Mobile?

Ivo Špigel: Mi tehnologiju pratimo kao tehnologiju, ali naše okruženje se mijenja. Kada smo sve započinjali bilo smo istih godina kao i kolege koje smo zapošljavali. S njima smo se mogli zezati, otići na pivu, govoriti šale, pričati viceve jer smo čitali iste stripove i knjige. Mladi ljudi koji danas dolaze u Perpetuum Mobile su otprilike godište moga sina i to je sve odlično, ali je drugi odnos. Ja se ne mogu pretvarati da sam ja njima „kompić“.  Mi gradimo vrlo prijateljske odnose i kolegijalne u kompaniji, ali nismo ista generacija, ne slušamo istu muziku, ne gledamo iste filmove. Ta relacija je bitno drugačija nego što je bila prija.

S druge strane tržište rada u području IT-a i digitalnom svijetu je užasno zahtjevno. Tu je borba za svakog talentiranog suradnika ne samo za programere, nego za dizajnere i projektante. To je situacija na koju se mi stalno prilagođavamo kroz upravljanje promjenama. Ne možemo reći: „U redu, sada smo sve procese postavili, sve smo riješili i sada će sve ići svojim putem.“ Neće nikada ići svojim putem. Uvijek će nešto novo iskrsnuti, neka nova kriza, nova prilika ili situacija. Moga dragog prijatelja Antu Mandića, osnivača IN2 koji je prije par godina prodao poduzeće, su kada je bila financijska kriza 2008. u intervjuu pitali kako se njihovo poduzeće snalazi u krizi, a on im je rekao: „Sva naša poduzeća su uvijek u krizi, kod nas je vječna kriza. Kao rafting - nema mirne vode, pa plivaš i plutaš nego je uvijek neki izazov.“

Upravljanje promjenama donosi jednostavnost i lakoću

Tanja Pureta: Perpetuum, koji nije start up, okolnosti čine da morate cijelo vrijeme razmišljat.

Ivo Špigel: Da, da. Nema opuštanja.

Tanja Pureta: Gdje vidite sebe i Perpetuum za pet godina?

Ivo Špigel: Mi imamo neke planove koje ćemo, ja se nadam uskoro prezentirati našim poslovnim partnerima i prijateljima. U nekim ozbiljnim iskoracima u kontinuitetu što sada radimo, ali u puno ambicioznijem razini. Mogu reći to je na tragu jednog od rješenja koje smo predstavili javnosti prije nekog vremena - keks pay. Sada smo već blizu 200 000 korisnika i jako puno ljudi je čulo za njega. Mi svoje projekte radimo na platformi Magenta. Ono što smo napravili u partnerstvu s Erste bankom povezali plaćanje Keks pay-om s magenta platformom. Drugim riječima, ako imate svoj magentu webshop, kupac u vašoj trgovini može platiti koristeći Keks pay što je puno jednostavnije nego s kreditnom karticom. Dođete u trgovinu, otvorite OR kod, skenirate ga i kupili ste proizvod. To smo ocijenili da je put koji pruža jako puno potencijala. Kao i u drugih područja financijskih tehnologija jedno od onih u kojima je upravljanje promjenama najžešće zahvaćeno kao posljedica digitalnog - nove banke, Revolut, itd. Mi zapravo tražimo svoj put do poveznici te fintech revolucije i svijeta elektroničkog poslovanja. Elektroničko poslovanje intenzivno raste, volumeni u svijetu su ogromni i naše procjene da ima jako puno potencijala u tome da ljudima učinimo kupovanje lakšim i jednostavnijim, a trgovcima omogućimo da puno lakši i jednostavnije primaju novce od svojih kupaca.

Tanja Pureta : Osjećate li se već sada uspješnim? Što biste poručili mladima, poduzetnicima ili zrelijim firmama kako doći do uspjeha?

Ivo Špigel: Osjećam li se uspješnim? Svakako da se osjećam. Nemam milijune ili nešto slično, ali zadovoljstvo rada s našim timom kroz cijelo ovo vrijeme, s našim klijentima je veliko. Perpetuum je meni, mojim partnerima, mojim zaposlenicima, kolegama i suradnicima omogućio kvalitetan život u jednoj sredini kao što je Zagreb. Za pet godina se vidim u balansu lokacija između Jelse, koja je moj drugi dom, i Zagreba.

I neuspjeh je pokušaj

Kako do uspjeha? Malo ću to preformulirati i reći da kada sam prije pet-šest godina izdao knjigu intervjua s europskim start up poduzetnicima koja se zove European Startup Revolution, na engleskom, više puta su me ljudi nakon promocije i razgovora o knjizi pitali što je to zajedničko svim tim startup-ovima s kojima ste razgovarali? Većina ih na kraju uspješno završeni, ali ne svi, u knjizi postoji i priča o neuspjehu. Zato što su svi različiti – neke su žene osnivači, neke su iz Engleske, neki su iz Europe, neke su došli iz Australije u Englesku, sve moguće industrije, gejmeri, itd. Osim što su start up-ovi gotovo ništa im nije zajedničko, ali jedna stvar koju sam mogao uočiti je da imaju dvije dodirne točke.

Jedna je da su u svoje projekte uložili užasno puno truda energije. Radili su energijom i ulaganjem sebe puno intenzivnije nego možda njihovi kolege u drugim kompanijama. I druga je da su u nekom trenutku na tom svom projektu na kojem su radili svi zajedno imali sretan trenutak. Susreli su se sa nekom situacijom koja im je otvorila negdje neki put ili vrata, a da su oni na to bili spremni. Gradili i radili su te se spremali u jednom trenutku kliknuli, povezati se s pravim ljudima i onda je to krenulo dobro. U mojoj knjizi i općenito u medijima uglavnom slušamo o onima uspješnima, ali kao što svi znamo statistički gledano većina start up-a neće biti uspješno. Ima puno primjera gdje su ljudi marljivo radili, napravili fantastičan proizvod, ali na kraju to nije uspjelo.

Tanja Pureta: Nije bila tog trenutka.

Ivo Špigel: Tako je, nema garancije. Uvijek preporučujem da ako ljudi imaju tu energiju da idu u samostalno poduzetništvo - to je vrlo izazovno, ali vrlo zahvalno. To su dvije stvari koje sam ja uspio izvući iz razgovora s ljudima.

Tanja Pureta: Uvijek se isplati pokušati. „Pomozi si sam i Bog će ti pomoći!“ Kad dođe taj trenutak da smo spremni prihvata i ugrabiti tu sanšu. Hvala lijepa na razgovoru. Vjerujem da će naši slušatelji jako dobre savjete dobiti. Čujemo se u nekoj drugoj prilici. Doviđenja.

Ivo Špigel: Hvala još jednom na pozivu. Do slušanja i svako dobro s emisijom!