U želji da uspijemo iznimno je važno da se uspoređujemo sa sobom i svojim sposobnostima, a ne drugim ljudima. Usporedba s drugima će uvijek dati opravdanje zašto nešto nismo uspjeli!
„Nemojte ići na natjecanje s mišlju da morate pobijediti određenog protivnika! Vi na to ne možete utjecati. Nemojte ići na natjecanje s mišlju da se trebate svidjeti određenom sucu! Vi na to ne možete utjecati. Na natjecanje idite samo s jednom mišlju: mogu li svoj posao odraditi najbolje što znam i mogu? Jedino na to možete utjecati!“
Riječi su ovo jednog trenera čijim sam se metodama rada i strategijama motiviranja sportaša oduvijek divio. Međutim, čak i kad zaista napravimo najbolje, koliko možemo biti sigurni da je to maksimum, da zaista ne može bolje od toga? „Uvijek može bolje!“, rekao je jedan mudri profesor koji mi je predavao na fakultetu. Štoviše, bilo da se radilo o matematici, fizici, kemiji ili ontologiji, brojna su imena tijekom povijesti nastojala definirati taj nadasve apstraktan termin „savršenstva“ kroz različite aspekte života i ljudskog funkcioniranja. Danas je to riječ koja kod većine ljudi ima pomalo negativnu konotaciju, a opet predstavlja pojam kojeg toliko nas želi ostvariti na ovaj ili onaj način. Je li to uopće moguće? Ako jest, po čemu možemo vidjeti da smo ga ostvarili? A i jednom kada to zaista i napravimo, što dalje?
Zagrebimo malo ispod površine…
Dobili smo priliku zaposliti se na radnom mjestu kojeg smo oduvijek željeli te se danima pripremamo za intervju, jer želimo ostaviti dojam savršenog kandidata za taj posao. Članovi Uprave naše tvrtke napokon su pokazali interes za naš rad te zbog toga tjednima sjedimo za računalom pišući im savršen poslovni izvještaj. Čak se i naša šira obitelj napokon odlučila doći nam u posjet te im želimo ispeći savršen kolač kako bismo im pokazali svoje zavidne kulinarske sposobnosti.
Vjerujem da Vam je vrlo jednostavno zamisliti scenarije poput ovih. Hajdemo stoga još malo zagrebati ispod površine. :) Nekoliko puta tjedno vrlo se intenzivno bavimo sportom - znamo da nije nimalo jednostavno stvoriti rutinu i svjesni smo odricanja koja ona zahtjeva, ali želimo izgledati savršeno. Svakoga dana na poslu nastojimo biti proaktivni i našem šefu konstantno dolaziti sa zanimljivim prijedlozima - znamo da nije lako konstantno održavati toliko visoku razinu radnog angažmana, ali želimo biti savršen zaposlenik. Čak i s našom djecom uvijek nastojimo biti pravedni te postupiti onako kako mislimo da je najbolje za njih u određenoj situaciji - svjesni smo da to nije nimalo jednostavno te bi neki rekli da je to „najteži posao na svijetu“, ali želimo biti savršen roditelj. Možete li zamisliti i ovakve scenarije? Vjerujem da također možete.
Jesmo li zaista zagrebali do kraja?
Razmotrimo detaljnije jedan od meni omiljenih scenarija. Iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec, pa čak i iz godine u godinu uspijevamo redovito vježbati te je naša rutina rezultirala zaista impresivnim ishodom kojim smo u potpunosti zadovoljni. Neki naš unutarnji osjećaj nam govori da je to „to“ - uspjeli smo dugogodišnjim trudom postići taj savršen izgled kojeg smo oduvijek željeli. I, jesmo li sretni zbog toga? Pretpostavljam da će većina potvrdno odgovoriti na ovo pitanje. U tom slučaju, postavit ću Vam dva dodatna pitanja: hoće li taj rezultat ostati jednako tako savršen i u budućnosti ukoliko mu se i dalje ne budemo posvećivali, te čak i u slučaju da mu se zaista posvećujemo i dalje, možemo li biti sigurni da nešto drugo u našem životu neće „iskočiti“ kao prioritet, što bi nas moglo spriječiti u toj našoj namjeri? Vjerujem da je Vaš početni entuzijazam barem malčice splasnuo. :)
Koliko zapravo možemo zagrebati ispod površine?
Bilo da se radi o našem izgledu, načinima postupanja s djecom, metodama pečenja kolača i pisanja izvještaja, ili o bilo čemu drugom, grebati ispod površine tragajući za savršenstvom u bilo kojem obliku praktički možemo koliko god želimo. S druge strane, mi ljudi smo bića ograničenih znanja, sposobnosti i sredstava. Unatoč najboljoj namjeri, možemo li te koliko uopće ima smisla neprestano „grebati“? Dok Vi nastojite odgovoriti na ovo pitanje, ja ću Vam još jednom citirati izjavu trenera kojeg sam spominjao na početku naše priče - napravite najbolje što u ovom trenutku znate i možete, jer jedino na to možete utjecati.
Ja zaista smatram da svi mi (svjesno ili nesvjesno) želimo u svakoj situaciji napraviti najbolje što znamo ili možemo. Točnije rečeno, vjerujem da nekoj situaciji želimo pristupiti kvalitetnije nego što smo joj pristupili prošli put, kako bismo iz nje izvukli što bolji ishod. Situacija po situacija, te našim problemima zaista pristupamo sve bolje i kvalitetnije, bez obzira na njihovu težinu ili životni aspekt u kojem se jave. Problem po problem, te postajemo staloženiji, iskusniji i mudriji - postajemo zapravo bolja i kvalitetnija osoba. Iako savršenstvo svakome od nas ima različito značenje pa ga zbog toga neki možda neće nikada ni ostvariti, svi se mi možemo pronaći u citatu s početka. Što zapravo želim reći? Ako na trenutak zastanete i osvijestite da danas zaista možete biti bolja i kvalitetnija osoba nego što ste bili jučer, zapravo ste se (barem malčice) približili tom toliko apstraktnom i neizvjesnom cilju. :)
Ima li smisla toliko grebati?
Kada sam počeo ići u teretanu, imao sam vrlo jasnu viziju onoga što želim postići te koliko će mi biti potrebno vremena za ostvarenje tog cilja. Međutim, jedan moj dobar prijatelj rekao mi je sljedeću rečenicu: „teretana nije cilj, teretana je put“. Iako sam nakon toga i dalje imao viziju željenog rezultata, odlučio sam se ne opterećivati njime u tolikoj mjeri, već uživati u procesu njegovog ostvarivanja - uživati u svakom danu kojeg provodim vježbajući, pritom upoznavajući nove ljude i stječući nova znanja. A onaj trenutak u kojem napokon ostvarim željeni rezultat bit će samo šlag na vrhu torte jednog fantastičnog iskustva. Tko zna bih li zaista uživao u njemu da sam neprestano razmišljao o tome kako moram ostvariti svoj cilj te da sam konstantno bio nezadovoljan što taj cilj ne dolazi brzinom kojom sam se nadao. :)
Činjenica jest da ne možemo sve uvijek imati pod (savršenom) kontrolom. Tolstoj je u svojoj Ani Karenjinoj rekao da ako tražimo savršenstvo, nećemo nikada biti istinski sretni. Stoga i Vi preusmjerite Vaš fokus s cilja (koji je suštinski kratkoročno zadovoljstvo) na proces njegovog ostvarivanja, te u tom procesu jednostavno uživajte i osvijestite što je to što u ovom trenutku možete napraviti, a da biste bili sigurni da ste ostvarili maksimum s obzirom na okvire trenutne situacije. Na taj način ćete zaista biti najbolja i najsretnija verzija sebe. :)
Što god se dogodilo, jedna stvar je sigurna - ono što svatko od nas može napraviti i dati ovom svijetu ne može apsolutno nitko drugi. Stoga iskoristite tu činjenicu kao svoju prednost u ostvarenju Vaših ciljeva. Razmislite o tome što možete napraviti svakog trenutka, kako biste postali ono što želite i možete biti! Sam rezultat možda neće biti točno onakav kaka ste zamislili, ali– će biti jedinstven spoj Vaše osobnosti, kreativnosti, volje i ljubavi , što su sve provjereni sastojci za savršen ishod i savršen život uopće :)
Želimo Vam puno uspjeha u svim Vašim budućim izazovima!
Vaš Ramiro tim
