Blog post coaching

Posvetite se sebi

Važno je osvijestiti da imamo izbor, da imamo mogućnost utjecaja na vlastiti život te da je odgovornost za sebe i ostvarenje vlastite sreće upravo na nama.

Ponekad posjetim jednu dragu gospođu s kojom jako volim razgovarati i slušati živopisne priče iz njezina života. Imala je muža koji je bio vojno lice i cijeli život su putovali i živjeli u raznim krajevima tadašnje države. Stekla je mnogo zanimljivih prijatelja, upoznala različite kulture i običaje, družila se s „važnim“ ljudima, odlazila na koncerte, domjenke...

Živjela je životom kojeg bi svaka tadašnja žena poželjela. U harmoničnom i sretnom braku dobila je prekrasne dvoje djece koji su danas zadovoljni i uspješni ljudi. Svoj život u potpunosti je posvetila obitelji, svojoj djeci i svom suprugu. Natrag je dobila beskrajnu količinu ljubavi, topline, poštovanja i divljenja. Promislili bismo - život za poželjeti. No, jednom prilikom priču koju mi je pripremila tog dana započela je riječima koje ni danas ne zaboravljam: „Dijete, nikad ne odustaj od svojih snova. Ako ne pokušaš, nećeš znati što je moglo biti. Ostat će ti samo tisuće pitanja koja ćeš si postavljati cijelog života – Što bi bilo da sam ipak ...?“. Rečenice s velikom količinom nostalgije su se potom nastavile nizati. U svojoj mladosti jako je voljela glumiti u školskim predstavama. Bio je to njezin svijet u kojem se osjećala opuštenom, ispunjenom, sretnom. Maštala je o kazališnim daskama, a u tome su je podržavali njezini učitelji koji su svaki put iznova uživali i bili zapanjeni njenim mogućnostima da likove iz drama, komedija, tragedija pretoči u stvarnost. Željela je živjeti glumu. U međuvremenu se zaljubila u prekrasnog mladića koji je upravo završio vojnu školu i kojeg je čekala blistava karijera. Sve češće je slušala rečenice poput: Tko danas može živjeti od glume?; Djevojka iz malog grada ne može sama uspjeti.; itd. Ostatak priče znate već i sami.

Koliko često razgovaramo sami sa sobom? Koliko često se upitamo što je to što nam zaista treba, što je to što nas čini uistinu sretnima? Koliko često razmišljamo o našim snovima, željama i tome kako ih ostvariti? Odgovor na ta pitanja bi svakako trebao biti – neprestano. Najveću odgovornost za sebe, za vlastito zadovoljstvo i sreću imamo mi sami. Dok smo djeca, naši roditelji preuzimaju brigu za nas, skrbe se o našoj radosti, opuštenosti i sigurnosti. Osluškuju naše potrebe, promatraju nas, propitkuju što želimo i nastoje nam pružiti svoj maksimum. Kao djeca se ne bojimo poželjeti i najluđe stvari i reći ih naglas, jer znamo da će, ako uistinu to želimo, naši roditelji učiniti sve da nam pomognu ispuniti naše snove. Tada nam se sve čini ostvarivim, a ako i ne uspijemo, barem smo pokušali. Riječ „nemoguće“ nam ne postoji. Popeti se na vrh trešnje i ubrati najljepši plod, voziti bicikl starijeg brata, recitirati na predstavi u vrtiću. Nije stoga ni čudno što se često kaže da je djetinjstvo najbezbrižnije i najsretnije razdoblje života.

Ipak, polako odrastamo i dođe vrijeme da preuzmemo brigu o sebi, o svojim potrebama i željama. Što smo stariji i zreliji, to se više poznajemo i nitko drugi ne može bolje razumjeti, vidjeti, čuti i osjetiti što nam uistinu treba do nas samih. Nitko drugi ne zna bolje od nas što je to što želimo, čemu stremimo, koji su naši ciljevi koje želimo postići. Vrijeme je da sami postanemo svoji roditelji, skrbnici, vjerujemo sebi da možemo, kao što su to nekad činili naše majke i očevi. Vrijeme je da pružimo sebi svoj maksimum.

Mnogi će na to reći kako često nemamo dovoljan utjecaj na sve okolnosti koje mogu imati presudnu ulogu u tome gdje smo i što radimo, i odvesti nas u neželjenom smjeru. Uistinu se ponekad čini tako. No, psihologijska istraživanja su nebrojeno puta potvrdila upravo suprotno. Mi smo ti koji odlučujemo kako ćemo doživjeti utjecaje oko nas i hoćemo li ih iskoristiti kao vjetar u leđa ili u prsa. Osluškivanje vlastitih potreba, donošenje odluke da smo sebi važni, postavljanje ciljeva koje želimo ostvariti, korištenje svih resursa koje imamo na raspolaganju, karakteristike su ljudi koji na kraju svog životnog vijeka zadovoljno gledaju u prošlost i promatraju svoja postignuća. U stručnoj literaturi takva pojava naziva se „proročanstvo koje samo sebe ispunjava“. Naime, pokazalo se da ono što očekujemo, ono što želimo i što mislimo da će se dogoditi, na kraju se uistinu i ostvari, a da pri tom sve postojeće okolnosti upotrijebimo u vlastitu korist, odnosno u svrhu postizanja našeg cilja.

Mislite da je nemoguće? Postavit ću vam jedno pitanje – Koliko puta ste jednostavno imali osjećaj da će se nešto zbiti? Zvuči pomalo zastrašujuće kad se sjetite koliko često ste mogli dobro predvidjeli mnoge situacije i događaje. Imali ste osjećaj da ćete dobiti posao za kojeg ste se prijavili, znali ste da ćete se na kraju ipak pomiriti sa svojim partnerom i pronaći zajedničko rješenje, itd. Psiholozi su pronašli vrlo logične i opipljive razloge tome. Svaki put kad snažno vjerujemo u nešto, kad smo sigurni u sebe, u svoje mišljenje i osjećaje, sve naše akcije i ponašanja usmjerimo na način kako bismo osigurali da ono što očekujemo se u stvarnosti i dogodi. Sjetite se riječi Paula Coelha – kad nešto dovoljno jako želiš, cijeli svijet će se urotiti da to i dobiješ. Takva, pomalo čarobna predviđanja, događaju nam se svakodnevno. Sigurno vam se dogodilo da ste upoznali neku osobu koja vam se svidjela te promislili kako ćete postati odlični prijatelji. Nakon nekog vremena to se i dogodilo. Kako? Svojim ponašanjem, svjesno i nesvjesno, učinili ste sve da pokažete toj osobi koliko ju cijenite, koliko vam je draga i koliko se želite družiti s njom. Svojim utjecajem postigli ste ono što ste htjeli. To je pravilo koje vrijedi i za nas same. Ukoliko nešto uistinu želite, ukoliko to odlučite postići, ukoliko očekujete da ćete to i uspjeti, sve svoje resurse i potencijale usmjerit ćete onamo gdje želite stići. I tamo ćete doći. Kad se kaže „Ključ je u vašim rukama!“, to nije samo prazna fraza. Važno je osvijestiti da imamo izbor, da imamo mogućnost utjecaja na vlastiti život te da je odgovornost za sebe i ostvarenje vlastite sreće upravo na nama.

Sjećate se priče gospođe s početka? O svojoj glumačkoj mladosti pričala je s iskrama mlade djevojke u očima. Iako je imala prekrasan život, šteta što te iskre nije moglo vidjeti više ljudi. Na kraju tog susreta rekla mi je: „Da danas mogu vratiti vrijeme, promijenila bih samo jednu stvar. Družila bih se više sama sa sobom, osluškivala bih svoje potrebe i učinila sve da ja budem sretna jer na taj način najbolje mogu usrećiti i ljude oko sebe. Svojom glumom mogla sam nasmijati mnoge, dotaknuti tuđe srce, razveseliti nepoznate, ali i otkriti cijelom svijetu pravu sebe.“

Budite svjesni sebe, svojih želja, svojih snova. Učinite da vam riječ „nemoguće“ opet ne postoji (kao kad ste bili dijete). Samo tada ćete i postići ono što uistinu želite. Neka i drugi vide vaše iskre koje možete samo vi probuditi u sebi.

Martina Trboglav, prof. psih.

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.