Zašto je neuspjeh ključni faktor uspjeha?

Tihana Cuzek Tihana Cuzek
neuspjeh-zaposlenika

Je li vam se ikad dogodilo da ste danima, tjednima, možda čak i mjesecima razmišljali o nečemu što želite ostvariti? Planirali ste što točno učiniti, kako to najbolje izvesti, na koje sve prepreke biste mogli naići? I onda, kad ste se konačno odvažili poduzeti prvi korak – ups, nije išlo po planu?

Ne samo da niste uspjeli nego i žalite svo utrošeno vrijeme na to. Donošenje takvih odluka ne želite ponoviti, a strah od neuspjeha gomila se u ormaru poput zimskih džempera. Strahujete li, da vaši prijatelji objave snimku na kojoj falšate na karaokama? Općepoznato je da svi love uspjeh, a skrivaju neuspjeh. Štoviše, ljudi povezuju neuspjeh s nesposobnošću. Stoga, nije ni čudo da se neuspjeha i boje. U današnjem svijetu, motivacija za postignućem nikad nije bila veća. Zašto je to tako? Zašto se donošenje odluka fokusira na osobni razvoj i na postizanje uspjeha?

Razlog tome je jednostavan. Živimo u eri dostupnosti, era snova. Slogani iz izloga teretana vrište: „Budi najbolja verzija sebe. Sam krojiš svoj život“. U današnjem svijetu sve je moguće. Znanje nikad dostupnije. Nikada u povijesti, znanje nije bilo dostupno jednim pretraživanjem. U čemu je onda kvaka?

Niste jedini – svi se bojimo neuspjeha

Svi mogu uspjeti je pretpostavka koja stvara socijalnu usporedbu. Susjedova trava uvijek je zelenija od naše. To uzrokuje konstantnu težnju za postignućem i donošenje odluka o ostvarenju željenog životnog stila. Lavovska konkurencija nam ne dopušta greške, a ni slapove emocija vezane uz neuspjeh. Uvijek moramo imati napunjene baterije, na licu osmijeh stjuardese i pompozno se kititi tim uspjesima. Jer sve što trebamo biti uz sve te silne mogućnosti jest biti uporan! Zvuči jednostavno i sjajno.

Uspjesi se slave i kao šarene kuglice stavljaju na božićno drvce koje se kasnije kači na društvene mreže. A oni koji ne uspiju i ne naprave nikakve promjene u životu, smatraju se nesposobnima, jer, tko uz sve te silne prilike ne može uspjeti? Time se stvara strah od neuspjeha. Međutim, malo tko uistinu na vidjelo pokaže cijeli proces dolaska do uspjeha. Pretjerano uljepšavanje života ne dopušta nam pokazati istinski put do uspjeha – proživljavanje neuspjeha. Svi imamo naše male slatke neuspjehe koje guramo pod tepih nadajući se da ih nitko neće otkriti.

Zašto je teško prihvatiti neuspjeh?

Možda nije kvantna fizika, većina ponavlja narodnu izreku kako je „ljudski griješiti”. Pa što se tako onda plašimo neuspjeha? Zašto želimo propasti u zemlju kada kažemo nešto krivo na prvom spoju? I uspjesi i neuspjesi sa sobom vuku određene misli i emocije. Donošenje odluka za organiziranje još jedne team-building radionice motivirano je prethodnim uspjehom. Stoga, uspjesi nas motiviraju da nastavimo raditi ono što je rezultiralo poželjnim ishodom. Također, želimo replicirati osjećaje i zadovoljstvo koje doživimo prilikom uspjeha.

S druge strane, neuspjeh sa sobom donosi neugodne emocije, poput tuge, frustracije, bespomoćnosti. Opečete se na štednjak prilikom pripremanja kave? Ta neugodna situacija vas uči da i nije baš najpametnije bezglavo i nespretno lamatati rukama blizu štednjaka. Tako i s neuspjehom, osjećaji vezani uz neuspjeh vam pomažu da brže učimo i ne radimo iste greške. Stvaraju nam snažne emocije koje uistinu demotiviraju pri ponovnom paljenju štednjaka. Iako je lijepo da učimo putem iskustva, ali emocije i misli koje se vežu s neuspjehom mogu biti destruktivne za naš konačni uspjeh. Stoga, važno je razumjeti prirodu misli i emocija te kako ih promijeniti za garantirani uspjeh. (Ne)donošenje odluka zbog straha od neuspjeha više neće biti problem.

„Just do it“

U knjizi Art & Fear, autor David Bayles objašnjava kako nas ponekad strah od neuspjeha može paralizirati. On objašnjava jedan eksperiment o početničkom tečaju keramike. U istom tečaju učenici su bili podijeljeni u dvije grupe koje su imale različite zadatke. Pola učenika činilo je grupu „kvantiteta“ i rečeno im je da će se njihov učinak procjenjivati isključivo na temelju broja vaza koje izrade tijekom tečaja – što više, to bolje. Druga polovica učenika činila je grupu „kvaliteta“ i njihov zadatak je bio napraviti samo jednu vazu, ali je ona morala biti vrhunske kvalitete da bi dobili dobru ocjenu.

Na kraju semestra, rezultati su bili vrlo zanimljivi – učenici koji su imali zadatak napraviti što više vaza, ujedno su napravili i najkvalitetnije vaze! Oni koji su pak cijeli semestar razmišljali i planirali kako napraviti savršenu vazu, na kraju su predali sasvim prosječne vaze. Naime, iako su učenici iz skupine „kvantiteta“ često podbacivali te napravili i određen broj loših vaza, kroz proces izrade su naučili kako pravilno koristiti materijale i potreban alat. Svakodnevno su vježbali kako ideju pretvoriti u stvarnost i sa svakim pokušajem bili sve bolji u tome, sve dok nisu usavršili svoju vještinu. S druge strane, učenici iz druge skupine previše su vremena potrošili na promišljanje o savršenoj vazi, a premalo uložili u to da nauče raditi s glinom. Drugim riječima, podcijenili su moć učenja metodom praktičnog iskustva. Toliko su se fokusirali na pronalaženje najboljeg rješenja da su zaboravili poduzeti prvi korak.

Zašto plan nije dovoljan?

Siguran sam da i vi imate sličnih primjera u svom životu. Recimo da je napokon stigla dugo iščekivana slobodna subota. Namjeravate ju posvetiti samo sebi i čini se kao poklon koji si obećavate mjesecima. Radni rokovi su odrađeni uz svega dvije žlice odgoda pa vam kronični umor šapuće za vratom. Ovu subotu ste si obećali isključivo dan za sebe: pilinzi, masaža, možda čaša rose vina, a nakon toga najvažniji dio dana – kuhanje! Vaš životni stil vam nikada nije dopustio užitak u kuhanju, a oduvijek ste maštali o tome da ste sjajna kuharica. Stoga ste pozvali prijatelje na večeru u vaš dom i odlučili ih oduševiti jedinstvenim specijalitetima. Na Coolinarici ste lako pronašli savršen recept za zdrave i sočne bundevine mafine, a vino je već bilo u hladnjaku. Pomislili ste: „Sve ću na vrijeme pripremiti za razliku od prošli put kad sam morala baciti svo jelo. Takva greška mi se danas neće ponoviti.“

Sve zvuči sjajno, zar ne? U petak ste nabavili svježe namirnica. Zaigran i kreativan, vaš um žudno iščekuje učenje nove vještine kuhanja. Plan je spreman, a za njegovo ispunjenje sve je pripremljeno od recepta pa do potrebnih sastojaka. Nakon jutrošnjeg opuštanja stavljate pregaču, isprintani recept pred sebe, a sastojci se stapaju u zdjeli. I tu sve krene niz brdo.

Za sve je kriva pećnica

Grudice brašna nikako da se stope s ostalim sastojcima koliko god ih vi brzo miješali. Poluzagorena bundeva nikako da se ispeče te vas takva, djelomično crna, pozdravlja iz pećnice. Vas obuzima frustracija i razočarenje jer vam ništa ne ide od ruke.” Niste ni prva ni zadnja osoba koja se susrela s osjećajem nesposobnosti. Svi smo se susreli s neuspjelim kolačem i presoljenom juhom. Bez obzira na to što ste s najvećom pažnjom pratili sve upute, pa čak i koristili foliju za pečenje, nije uspjelo. Vaši mafini izgledaju očajno u usporedbi sa slikom iz Coolinarike. Utrošeni sati se ne vraćaju, a posljedica je donošenje odluka da ponovno kuhanje više nije prioritet.

Nije važno o čemu je donošenje odluka. Možda ste odlučili za novi početak - pokrenuti svoj posao. Mjesecima ste razrađivali ideju, istraživali potencijalna tržišta i razvijali najbolju ponudu. Možda ste se odlučili početi zdravo hraniti (naravno – od ponedjeljka) i danima tražili savršen plan prehrane. Možda ste nakon tjedana pronalaženja svih argumenata, konačno sjeli sa šefom i tražili dugo željenu povišicu. No, bez obzira na detaljnu pripremu, dočekao vas je hladan tuš i rezultati nisu bili onakvi kakvima ste ih zamišljali. Zašto? Nije li sva ta priprema služila upravo tome da izbjegnemo neuspjeh?

Ponavljanje je majka znanja, a neuspjeh majka uspjeha

Plan igra važnu ulogu za donošenje odluka i postavljanje ciljeva, međutim on nužno i ne rezultira garantiranim uspjehom. Kao i za sve ostalo učenje, tako i za uspjeh, potrebna je konstantna vježba. Naime, dobar kuhar upravo zbog svog iskustva zna ono što nigdje ne piše – zna prepoznati kad je tijesto previše mekano. Zna da sastojci trebaju biti na određenoj temperaturi iako to možda i ne piše u receptu. Zna da dva naizgled slična sastojka nisu nužno zamjenjiva. S druge strane, recept možete naučiti napamet, ali to nije garancija da će kolač uspjeti. Upravo to pokazuje važnost testiranja i eksperimentiranja u praksi!

Lijek protiv osjećaja nesposobnosti – uzmite dvije tablete zaigranosti jednom dnevno. Igranje u kuhinji je nešto što su nam majke nekoć branile. „Ne igraj se s hranom!“ neumorno su ponavljale majke čim su detektirale bilo kakvo mrljanje žlice po tanjuru. Međutim, ako želite postati master chef ili prilično dobar kuhar, ponekad je potrebno biti zaigran u kuhinji. Testiranje recepata, eksperimentiranje sa začinima je ključno za vaš uspjeh. Duh zaigranosti također je ispunjen nizom ugodnih emocija, kao što su sreća, iščekivanje, iznenađenje, ispunjenost, zadovoljstvo te uživanje i ponos. Stoga širok spektar ugodnih emocija koji se veže za zaigranost ne ostavlja prostor za perfekcionizam, (ne)donošenje odluka, strah od neuspjeha i slično. Zaigranost u nama budi naše unutarnje dijete koga nije strah popeti se na drvo. To je upravo stav i emocionalno stanje u kakvom je najbolje biti kako bismo bili emocionalno otporni na neuspjeh.

Pritom, bit će tematskih večera gdje ćete prijatelje iznenaditi papreno ljutim burritosima. Nedovoljno šećera, previše soli; sve su to greške i neuspjesi početnika koje je lakše preživjeti uz stav zaigranosti i veselja. Ako na cijeli proces stjecanja vještine, bilo to učenje kuhanja ili latino plesova, gledate kao igru, bit ćete otporniji na neuspjeh. Ti su neuspjesi ključni dio iskustva i puta k izvrsnoj piti i zavidnim plesnim pokretima. Donošenje odluka neće više biti ni upitno, ako sve gledate kroz oči zaigranog djeteta.

Neuspjeh nije katastrofa, već korisna informacija za budući uspjeh

Duboko potisnuti u našu podsvijest, neuspjesi su ključni za naš uspjeh. Ne, ovo nije prodavanje magle. Već male mudrosti velikih ljudi koji su u životu činili čuda. Što razlikuje uspješne ljude od neuspješnih? Njihovi neuspjesi! Tko bi rekao… Lako je biti uporan kad vam sve ide od ruke? Zahvaljujući vašem znanju iz upravljanja projektima odabrali su vas da održite ciklus treninga svojim kolegama. Treninzi su pun pogodak, kolege su zainteresirane i dobivate pohvale nakon treninga. S vremenom, zainteresiranost padne, zijevanja je sve više, a suradljivosti sve manje. Koja loša ideja, pomislite. Bolje da sam se zavukla u svoju ježevu kućicu i ne radila ništa novo i inovativno. Ionako, koga briga za mene i moje uspjehe? Niste jedini. Neuspjeh je demotivirajući za mnoge, ali i ne za one uspješne. Neuspjeh trebate doživjeti kao snagu, a ne kao razlog za odustajanje.

Svaki neuspjeh je zapravo korisna informacija koja nas upućuje kako postupati u budućnosti. Prva dva treninga su bila odlična, nabacili ste koju šalu na šefov računa, svima se dopao vaš humor. Treći trening bio je osvijetljen mobitelima kao da ste na koncertu. Što je tu pošlo po krivu? Dobro se postaviti poput istraživača kada naiđete na vlastiti neuspjeh. Pa se onda sjetite. Treći trening je bio postavljeni isuviše teorijski, a svu teoriju sam samo pretipkala iz udžbenika. Pa ja sam njima bila kao dosadna učiteljica povijesti u sedmom osnovne. Drugi put, možda bi trebala staviti manje teksta i popratiti tekst primjerima iz stvarnog života. Sigurna sam da će funkcionirati. E to je već stav pobjednika. Koji se ne boji vlastita neuspjeha i koji svaki neuspjeh koristi kao povratnu informaciju za daljnje uspjehe.

Tajna uspješnih ljudi – nadmudrite neuspjeh, sprijateljite se s njime

Uspjeh je posljedica dugoročnog lanca neuspjeha. Neki veći, neki manji vjerojatno su vas zacrvenjeli, a prijatelje debelo nasmijali. Međutim, što se prije krenete osjećati ugodno s neuspjehom, strah od neuspjeha nestaje. A time je i donošenje odluka prema vašem idealnom lakše. Pripremate javni govor? Vježbajte pred prijateljima koji će vam dati povratnu informaciju. Mucanje, prekrižene noge, skrivanje iza stola, ili pak čitanje iz podsjetnika, sve su stvari koje nikada ne biste ispravili da niste vježbali i osjećali se  ugodno s neuspjehom. Krivo pročitani slajdovi, nervoza ili nenadana tišina sve su mogući ishodi. A što se više susretnete s njima, to vam oni postanu manji.

Zamislite govornika na konferenciji koji kroz šalu kaže svojoj publici: „Radio sam ovu prezentaciju do tri ujutro, šašavo je da sam zaboravio prepraviti datum.” I onda se pitate „Odakle njemu toliko samopouzdanja, pa nisam vidio zbunjenijeg predavača“. Zbunjen ili ne, stoji na pozornici, a usput vas je uspio i šarmirati. To su ljudi koji su doživjeli toliko neuspjeha u svom životu da su im takve situacije normalne i ugodne.

Iskrenost i samopouzdanje u vezi vlastitih neuspjeha stječu se brojnim neuspjesima iza sebe. Kao i sve drugo, otpornost i ugodnost neuspjeha stječu se samim iskustvom neuspjeha. Što prije vam neuspjesi postanu ugodni to ćete ga prije prisvojiti kao nešto normalno. To je odlika uspješnih ljudi. Važno je konstantno tražiti iskustva drugih, dojmove i savjete, ne samo od jedne osobe, već od svake osobe koje upoznate. Postoje dvije vrste ljudi. Oni koji se samo sažalijevaju zbog proživljenog neuspjeha i kriju u mišjoj rupi. I ljudi koji shvaćaju da je neuspjeh ključan dio uspjeha te se znaju nositi s njime. Učenje i samo učenje vodi do uspjeha.

Pogreška kao preduvjet uspjeha

Današnji svijet je previše kompleksan da bismo uspjeli predvidjeti sve faktore koji mogu utjecati na konačni rezultat. Promjene su brze i nošenje s njima zahtijeva stalnu prilagodbu. Upravo zato, često plan koji smo danima pripremali moramo mijenjati u hodu i prilagođavati trenutnim uvjetima. Istovremeno, da bismo planom ostvarili željeni cilj, često nam je potrebno praktično znanje i iskustvo. Upravo zato, za uspjeh nije dovoljan plan – uspjeh zahtijeva stručnost koja dolazi jedino s kontinuiranom vježbom. Moć pozitivnog mišljenja bez obzira radi li se o pečenju kolača, o vođenju ljudi ili nečem trećem veliki je korak ka uspjehu.

Prolazak kroz neko iskustvo je vrlo vrijedna konkretna povratna informacija o planu koji smo osmislili. Upravo zato, svaki „propali“ plan, svaka greška i svaki neuspjeh je odlična prilika za učenje, jer nam daje vrijedne smjernice za daljnji rad i usavršavanje. Jednako kao što iza svakog uspješnog kuhara stoji mnogo neuspjelih jela, tako i iza većine uspješnih ljudi i uspješnih organizacija leži planina neuspješno realiziranih planova. Pritom, jedino što izvana možemo vidjeti je njihova zastava na vrhu planine, zbog čega zaboravljamo da su upravo svi njihovi neuspjesi služili kao putokaz za penjanje.

Zato vas pozivam da što prije napravite prvi i najvažniji korak do uspjeha – prihvatite da je praktično uvježbavanje potrebnih vještina njegov sastavni dio i krenite u akciju! Djelujte, istražujte, eksperimentirajte. Pogreške koje ćete sigurno napraviti pokazat će vam na što se još trebate usmjeriti kako bi razvili potrebnu ekspertizu. Analizirajte kako je došlo do njih, što ste previdjeli ili niste znali te kako ih sljedeći put izbjeći. Ugradite to znanje u novi plan i sa svakim sljedećim korakom neizbježno ćete se približavati toliko željenom uspjehu. Na kraju, kada postanete stručnjak nove pogreške, kojih će i tada biti, će vam i dalje pomagati da se stalno usklađujete s novim znanjima i vještinama u vašem području, kako bi ostali najbolji u onome što radite!

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.