Donošenje odluka - je li dovoljno prepustiti se intuiciji i emocijama?

donosenje-odluka

Odluke kreiraju naš život, a svaki dan ih donosimo na stotine. Od trivijalnih – Kojim putem ići da izbjegnem prometnu gužvu?, preko rješavanja svakodnevnih izazova – Kako reagirati kad moj tinejdžer ne dođe u dogovoreno vrijeme kući? 

Na koji način potaknuti tim na donošenje odluka i provođenje promjene koje moramo uvesti u poslovanje? Dati otkaz ili ne? Jesmo li spremni za djecu? Ući u rizik i dignuti kredit kako bismo investirali u nove tehnologije? Donošenje odluka je životno važna vještina. Istovremeno, gotovo nigdje sustavno ne učimo o njoj, niti smo skloni razmišljati kako to radimo. Ako i pokušamo analizirati naš uobičajen proces za donošenje odluka, vjerojatno ćemo doći do zaključka da oko nekih odluka razmišljamo više, a oko nekih manje. Ipak, činjenica je da većinu donosimo brzo, bez puno razmišljanja. Na pitanje kako su donijeli neku odluku, većina će reći – instinktivno, osjećao sam da je to prava stvar.

Socijalni psiholog Irving Janis intervjuirao je velik broj ljudi koji su radili u važnim vladinim, poslovnim ili obrazovnim institucijama. S obzirom na svoje pozicije i veliku ulogu u definiranju politike tih institucija, očekivalo se da će za donošenje odluka koristiti različite metode. No, čak i oni su najčešće izjavljivali da obično odlučuju – instinktivno. Uz instinktivno donošenje odluka, odlučiti možemo i racionalno. Kod racionalnog odlučivanja, uzimamo u obzir sve aspekte odluke, razmišljamo o svim mogućim posljedicama, analiziramo prednosti i mane svake odluka. Dakle, racionalno donošenje odluka je dugotrajniji proces od intuitivnog odlučivanja.

Snaga intuicije

Intuicija igra veliku ulogu u našem životu. I, u pravilu, iskustvo nam kaže da joj itekako trebamo vjerovati. Osim toga, najnovija istraživanja pokazuju da intuicija ima velik utjecaj na donošenje odluka, i zaista je bitna, kako za kvalitetu odluke, tako i za uspješnost njezine provedbe.

Najjednostavnije rečeno, intuicija je rezultat izrazito složene analize u kojoj podatke o trenutačnoj situaciji uspoređujemo sa svim dosadašnjim iskustvima, kako bi došli do zaključka što se zbiva i što je potrebno raditi. Pritom, ono što ju čini intrigantnom je način na koji se događa – u svijesti nam se odjednom pojavi odgovor, pri čemu ne znamo odakle nam, ali imamo snažan osjećaj da je ispravan. I baš zato što je riječ o jakoj emociji, postajemo motivirani upravo za tu akciju. Ako nemamo osjećaj da je nešto dobro, svi argumenti ovog svijeta neće biti dovoljni za pravu odlučnost i ustrajnost, a oboje nam je potrebno za uspješnost.

No, je li intuicija dovoljna? Nažalost, upravo to što intuiciju čini tako utjecajnom i zanimljivom da nam ponekad može predstavljati opasnost. Snaga, ali i problem leže u činjenici da je riječ o nesvjesnom procesu. Teško da bismo mogli svjesno i tako brzo procesirati toliku količinu podataka pa bismo se, bez sumnje, pogubili u njihovoj količini i mogućnostima koje se otvaraju te bismo putem odustali. Dodatne poteškoće nastaju kad se u priču upletu i neki drugi nesvjesni psihološki mehanizmi, koji jako mogu narušiti našu sposobnost za pravovremeno i ispravno donošenje odluka. O čemu je riječ?

Zamke u koje nesvjesno upadamo

Kao što instinktivno i vrlo nesvjesno donosimo mnoge odluke, skloni smo upasti i u različite zamke iza kojih se krije jednako snažan i, nažalost, nesvjestan proces. Riječ je o našoj potrebi da sačuvamo dobru sliku o sebi, u tuđim i vlastitim očima. Posljedično, nerijetko se rukama i nogama branimo od neuspjeha i svega što imalo miriše na njega.

Tako ćemo ignorirati problem uvjeravajući sebe i druge da se ništa toliko ozbiljno ne događa. Ili ćemo jednostavno odgađati donošenje odluka, nadajući se da će se sve samo od sebe riješiti. Uz ignoriranje problema, pogreškama smo skloni i kad odlučimo pronaći rješenje. U potrebi da što prije riješimo situaciju, prebrzo ćemo donijeti zaključak i prihvatiti prvo rješenje koje nam padne na pamet iako to ne znači da je i najbolje. S druge strane, jednako problematično je kad se ulovimo u začarani krug potrage za savršenim rješenjem koje, naravno, ne postoji. Također, jednako je opasno kad se stalno vraćamo na ista, stara rješenja, održavajući time status quo, usprkos iskustvu koje nam je pokazalo da trebamo drugačije.

Uz sve navedene, zamka koje smo možda najmanje svjesni je kad se nastavljamo pridržavati jednom donesene odluke, čak i kad je očito da nije bila dobra. Iako bi bilo puno isplativije kupiti nov auto, nastavljamo ulagati u stari jer smo dosad već puno uložili u njega. Odbijamo odustati od projekta, čak ćemo se još i više truditi, iako sve ukazuje na činjenicu da je daljnji napor uzaludan.

Intuicija i samopouzdanje?

Još jednom dajemo priliku članu svog tima, unatoč tome što je jasno da on nije prava osoba za taj posao. Nažalost, iz straha da se pokažemo nedosljedni ako promijenimo odluku, ponekad i jer nam je teško priznati pogrešku, ali i nadajući se da će nam se uloženo vratiti, zapravo nastavljamo braniti pogrešnu odluku. Ljudi koji snažno vjeruju u svoju djelotvornost u rješavanju problema zadržavaju izuzetnu djelotvornost analitičkog mišljenja tijekom stresnih epizoda.

Ljudi koji sumnjaju u svoje sposobnosti rješavanja problema u takvim situacijama razmišljaju nekonzistentno. Kako bi djelovali najbolje što mogu, ljudi se prvo moraju prisjetiti prošlih događaja kako bi postavili najučinkovitiji tijek radnji. Također, moraju analizirati povratne informacije kako bi procijenili vrijednost svojih planova i strategija. Nadalje, moraju razmišljati o izvedbi na način da se prisjete koji je tijek radnji bio učinkovit, a koji nije.

Snažan osjećaj djelotvornosti omogućuje pojedincu da ostane usmjeren na zadatak čak i kada se suoči sa stresnom i bezizlaznom situacijom. Nasuprot tome, sumnja u vlastite sposobnosti odvlači pojedince od razmišljanja usmjerenog na zadatak jer pažnja prelazi na vlastite nedostatke i previsoke zahtjeve zadatka. Ukratko, sumnja pogoršava, a djelotvornost štiti kakvoću mišljenja i donošenje odluke tijekom izvedbe.

U posljednje vrijeme, pokazuju rezultati brojnih studija, intuicija u menadžerstvu dobiva mnogo pozornosti i prihvaćenosti, nakon što je nekoliko desetljeća bila službeno ignorirana. No, zaista je teško donijeti odluke samo na temelju intuicije. Velika prepreka za donošenje odluka je veliki broj ishoda koji se mogu ostvariti ako prilikom odlučivanja u obzir uzmemo previše podataka.

Intuicija i svijest

Tako nam se može dogoditi da je šansa da donesemo ispravnu odluku samo 1%. Dakle, u poslovnom okruženju odlučivanje na temelju intuicije pruža malu mogućnost za izbor najpovoljnije odluke. No, velika je vještina imati dobru intuiciju, tako da menadžeri koji strateške odluke donose isključivo na temelju podataka, argumenata i intuicije su najcjenjeniji menadžeri. Kao i u svemu, iskustvo igra veliku ulogu pa tako i u intuitivnom donošenju odluka. Ako je broj alternativa manji, veća je vjerojatnost kako će intuitivnim odlučivanjem izabrati onu pravu.

Vjerovati intuiciji i prepustiti se nesvjesnoj analizi važna je vještina, pogotovo kad odluke donosimo unutar područja gdje smo već jako iskusni i stručni. No, isključiti iz cijelog procesa podatke i svijest te se jednostavno prepustiti emocijama može biti vrlo opasno. Zbog toga je bitno vidjeti što nam naš unutarnji osjećaj govori da trebamo napraviti. Trebam i znati stati, razmisliti, postaviti si pitanja kao i upitati druge jesmo li možda upali u neku od zamki kojom, pokušavajući ga nesvjesno izbjeći, upravo riskiramo neuspjeh.

Evolucija nam je pružila dva fantastična alata koja imamo na raspolaganju prilikom donošenja odluka – intuiciju, kao odraz našeg nesvjesnog funkcioniranja, i svijest koja nam omogućuje da u svakoj situaciji ciljano preispitamo sebe i situaciju u kojoj se nalazimo. Tek kad se prepustimo snazi jednog i drugog te ih naučimo koristiti kao zajednički alat, znat ćemo da smo na pravom putu napretka kao pojedinac, ali i kao čovječanstvo.

Emocije, intuicija ili racionalnost?

Što je s emocijama u donošenju odluka? Emocije oblikuju raspoloženje donositelja odluka. Pesimistični pojedinci donose lošije odluke od pozitivnih pojedinaca. Bez obzira jesu li emocije negativne ili pozitivne, pomažu u bržem donošenju odluka. Donositelj odluka na temelju emocija reagira instinktivno. To može korisno, ali s druge strane, može doći do brzopletosti i nedovoljnog promišljanja. Naravno, donositelj odluka nikada ne bi trebao u potpunosti zanemariti svoje osjećaje. Upravljanje emocijama je važna vještina jer ako se pojedinac osjeća pozitivno, skloniji je prihvatiti rizik, što nužno nije uvijek ispravna odluka.

Što je emocija većeg intenziteta, to više pažnje odvlači s procesa donošenja odluke. Dakle, kontrolom emocija olakšavamo donošenje odluke. Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja i upravljanja vlastitim osjećajima i osjećajima drugih pojedinaca. To je jedna od najvažnijih osobnosti menadžera, posebno menadžera visokih pozicija. Moglo bi se reći da emocije potiču moralnije odluke. Primjerice, možemo pretpostaviti da ako menadžer ima razvijenu emocionalnu inteligenciju, može prepoznati potrebe i želje svojih podređenih i postupiti moralno i onako kako je najbolje za njegove podređene.

Na greškama se uči, donošenje odluka je nužno

Dakle, ako donesete odluku intuitivno, postoji mogućnost da ćete pogriješiti jer niste dovoljno sagledali sve opcije. Ako donesete odluku na osnovi emocija, možete pogriješiti jer ste brzopleti i subjektivni. Ako donesete odluku racionalno, možete pogriješiti jer vam je promakla analiza baš one odluke koja je najbolja i izgubili ste puno vremena. Bit ovoga nije da nećete nikada donijeti dobru odluku, nego da su svi načini donošenja odluke drugačiji, ovise o situaciji u kojoj ih primjenjujete te o vašem iskustvu i znanju. U posljednje vrijeme naglašava se prednost intuicije, no to ne znači da treba uvijek postupiti intuitivno i bez razmišljanja. Ako se brinete – ja nemam intuiciju i ne znam tako donijeti odluku, to nije točno.

Pitanje nije imate li intuiciju ili ne, nego imate li otvoreni pristup njoj i koliko je primjenjujete. Svi smo u manjoj ili većoj mjeri doživjeli intuitivne predosjećaje i signale. Svi imamo intuiciju, ali je ne znamo svi koristiti jednako dobro. Što više iskustva imamo, to ćemo biti vještiji u prepoznavanju poruka intuicije. Zato na intuiciju treba gledati kao na vještinu sličnu onoj učenja vožnje bicikla. Što više vježbate biti u kontaktu sa sobom i svojim nesvjesnim umom, brže i lakše ćete prepoznavati svoje nesvjesne signale. Intuiciju svi imamo i možemo je razvijati.

Za početak, držite u svijesti zamke u koje smo skloni upasti, kako bi ih na vrijeme prepoznali i doskočili im. Možda se iznenadite koliko ćete tada još jasnije čuti i razumjeti sve poruke koja vam vaša mudra intuicija šalje. Za donošenje odluka je važno da iza svake svoje odluke stojimo i vjerujemo joj. Ali ne treba vjerovati samo odluci, treba vjerovati i samome sebi. Čak i ako se dogodi pogreška, uvijek se može ispraviti ako smo svjesni da uvijek možete pogriješiti i priznati pogrešku. I naravno – ne zaboravite uživati u rezultatima.

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.