Blog post poduzeće

Hrabrost u biznisu

Tanja Pureta

Od poduzetničke hrabrosti do poslovne ludosti nije dalek put. O hrabrosti u biznisu Tanja odgovara na pitanja časopisa Lider.

Koje ste poslovne poteze uočili, a da biste za njih mogli reći da su hrabri iskoraci? 

Mnogi primjeri izvrsno ocrtavaju poslovnu hrabrost. Ima ih mnogih sličnih, samo što se o njima manje govori u ovo vrijeme krize – više se naglašavaju primjeri neuspjeha, koji mnoga poduzeća potiču na dodatan oprez kada je u pitanju donošenje hrabrijih odluka. Inače, danas je hrabro svako novo zapošljavanje, ulaganje u novi proizvod ili uslugu, ulazak na nova tržišta, ulaganje u organizacijski razvoj i marketing, povećanje ili zadržavanje cijena, kupovina nekog poduzeća, i sl. Moglo bi se reći da vrijeme krize kao da mijenja rakurs: ono što je normalno poduzetničko poslovanje u vremenima prosperiteta, u vremenima krize dobiva epitet hrabroga, premda je to posve neopravdano. Naime, i u krizi postoje brojne tržišne mogućnosti, pa oni koji ih vide te koji znaju postaviti poslovanje uzimajući u obzir krizu kao komponentu, itekako mogu ne samo dobro, već i odlično poslovati.

Koji je za vas najhrabriji potez koji ste vidjeli zadnjih godinu dana, za koji ste čuli..?

Ne mogu odrediti najhrabriji potez – svaki od ovih koje sam navela je hrabar sam po sebi. Možda bi najhrabriji bio onaj gdje poduzeća odlučuju i dalje inzistirati na kvaliteti proizvoda i usluge te na dostojanstvenim radnim uvjetima za svoje zaposlenike, umjesto da prvo reže na tome. Isto tako, hrabra je svaka inicijativa da poduzeće ide u ostvarenje svoje zahtjevne, ali dostižne vizije, bez da se impresionira atmosferom straha i međusobnog kočenja koje vlada na tržištu, koje može zamagliti vid i dovesti do toga da se zbog neke iracionalne potencijalne opasnosti odustane čak i od realno ostvarivih ciljeva.

Što je prema vašem mišljenju danas hrabrost u poslovnom svijetu? Koliko se taj pojam izmijenio u krizi?

Hrabrost je nužno povezana s poduzetničkim duhom. Svaki poduzetnik bi trebao u sebi imati određenu dozu hrabrosti koja ga potiče da ponekad povuče neki potez koji je u tom trenutku možda i riskantan, odnosno da krene još neutabanim stazama kako bi ostvario ono u što vjeruje. Pravi poduzetnici ne gube hrabrost čak niti u vremenima krize, jer sve što rade, čak i u vremenima prosperiteta, je pomalo hod po rubu. Gube ju oni koji po svojoj strukturi i nisu pravi poduzetnici, već su se u poduzetničkim vodama našli jašući na valu tržišta u fazi rasta i na već potvrđenim poslovnim modelima, tako da je njihov rizik bio minimalan, a uspjeh realan za očekivati. Drugim riječima, došli su u more puno ribe i jednostavno razapeli mreže. U kriznim okolnostima, kada treba istraživati gdje u moru ima ribe, pa planirati odlazak do tih područja, te eventualno planirati i nove tehnike izlova i sl.,  oni proglase poslovnu situaciju teškom i izlaze iz poslovanja. Činjenica jest da u moru oko njih više nema ribe, ili je nema u tim količinama, ali to nikako ne znači da nema više nigdje ribe ili, još gore, mora.

Gdje je granica između hrabrosti i ludosti? Možete li izdvojiti neke te granične primjere?

Hrabrost je kada se u neki novi poslovni pothvat krene na temelju konkretnog plana, temeljenog na SWOT ili nekoj sličnoj analizi, te kada se postave ciljevi koji imaju realne šanse da se ostvare. Oni su svakako drugačiji po svojim karakteristikama od onih dosadašnjih i zahtijevaju nove pristupe, ulaganja, edukacije, promjenu načina rada ili sl. ali je uz povećane napore i uložene resurse, moguće doći do njih. S druge strane, ludost je krenuti u nešto samo na temelju osjećaja da bi to moglo zaživjeti, bez analize snaga i slabosti, bez kalkulacije očekivanih troškova i jasne ideje kako ih pokriti, bez jasnih planova i predviđanja potencijalnih opasnosti, pa i bez posve jasnog cilja, jer je velika vjerojatnost da će takva avantura najvjerojatnije završiti neuspješno i s puno bolnih posljedica. Metaforički gledano, na Mt Everest se možemo popeti ako točno znamo u što se upuštamo te ako se za to dobro pripremimo. Čak i uz najbolju pripremu, put će biti prepun izazova koji će tražiti trenutačne dobre odluke, kako bi se stiglo do cilja. Ako krenemo nošeni samo entuzijazmom i bez gojzerica, najvjerojatnije se nećemo popeti te ćemo se s puta vratiti s brojnim ožiljcima, koji će nas spriječiti u bilo kakvim budućim sličnim idejama. Možda ćemo čak biti i jedni od onih koji će druge odvraćati od tog puta jer, eto, nismo niti mi uspjeli.

Rađaju li se hrabri kao takvi ili se hrabrost može naučiti? Kad hrabrost dolazi najviše do izražaja - kod davanja otkaza tisućama ljudi, ulaska u nove projekte u trenutku neizvjesnosti, otvaranje novih biznisa u krizi..?

Hrabrost se stječe iskustvom, a može se i naučiti. Najhrabrije je odlučiti da želimo spasiti postojeću organizaciju i odraditi onaj najvažniji i mnogima najnaporniji dio posla – pripremu. Ona se sastoji od već spomenute analize, postavljanja ciljeva i konkretnog plana za njihovo ostvarenje te uključivanje zaposlenika u proces promjene koji ih očekuje. Zaposlenici trebaju imati jasnu viziju kamo idu i transparentan plan što se od njih očekuje, jer su u tom slučaju najspremniji za osobni maksimalan angažman. Ukoliko se ne pridobije zaposlenike, velika je vjerojatnost da neće uspjeti nikakva hrabra odluka, jer ju upravo oni trebaju iznijeti na svojim leđima, u često vrlo ograničavajućim uvjetima. Dobro odrađena priprema ključ je uspješnog dolaska do cilja, jer prebrzo upuštanje u realizaciju može  i na poduzetnika i na zaposlenike sručiti svu silu nepotrebnih problema, koji su se lako mogli predvidjeti, a iz koje neće ni znati niti moći izaći, čak ni uz svu hrabrost svijeta. S druge strane, nije dobro niti predugo oklijevati s početkom, jer imati baš sve odgovore na sve moguće probleme te biti posve siguran u sve odluke je jednostavno nemoguće. Tu je osjećaj mjere najvažniji.

Kakve vrste hrabrosti bi mogli izdvojiti? Primjerice, hrabrost iz nužde, i sl.? Možete li navesti neki primjer hrabrosti iz nužde? I može li se to i onda nazvati hrabrošću?

Hrabrost se stječe na različite načine, a jedan od najčešćih je upravo kada je čovjek pritisnut teškom nuždom, pa se mora odlučiti pomaknuti prema nečemu, unatoč velikom strahu. U takvim situacijama jedino što aktivira pokret je snažan osjećaj da se dalje ne može ostati u postojećoj situaciji, što se teško može nazvati hrabrošću. Međutim, aktivnosti koje proizađu iz takve situacije svi karakteriziraju vrlo hrabrima, pa se i onaj koji ih je pokrenuo počinje osjećati sve hrabrije, bez obzira što možda nikad ne bi otkrio svoju hrabrost da se nije osjetio pritisnutim do kraja. Ono što u takvim situacijama nauči je da aktivnosti koje je poduzeo uopće nisu bile tako strašne, te odluči da će ubuduće s „hrabrim“ ponašanjem krenuti i ranije, jer mu više ne treba suočavanje s bezizlaznom situacijom da bi se pokrenuo. Tada također shvati da je puno teže nositi se s velikim stresom neodlučnosti i osjećaja bespomoćnosti nego napraviti nešto hrabro. I tako nastaje najveći broj hrabrih ljudi, koji rade uistinu velike stvari. Hrabrost stoji u svakome od nas i čeka da ju otkrijemo. Kada se to dogodi – život postane uistinu lijep.

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.