Svako poduzeće treba razmisliti što je njihova vizija. Kod poduzeća to je sve više slučaj no mali je broj država čija je vizija poznata.
Svako poduzeće i svaka zemlja trebaju razmisliti što je njihova vizija. Kod poduzeća to je sve više slučaj no kod država je mali broj njih čija je vizija barem osmišljena. Black Economic Empowerment kodeks je program i vizija kojeg je lansirala Vlada Južnoafričke Republike. Cilj mu je ispravljanje nejednakosti stvorenih tijekom aparthejda. Namjera kodeksa je poticati i regulirati razvoj pravednije gospodarske budućnosti. Neki smatraju da je kompliciran. Drugi, da dovodi do nepoštene raspodjele bogatstva i mogućnosti od bijelih vlasnika prema crnačkoj skupini. Treći pak da je sve to daleko premalo.
U sklopu BEE kodeksa postoji i Entreprise Development (ED – razvoj poduzeća), usmjeren prvenstveno na razvoj malih i srednjih poduzeća. Ima stroge uvjete prijave te sveobuhvatni program treninga, mentorstva i ostalih oblika potpore. U ovih par godina je već polučio izuzetne rezultate: 94% tvrtki opstalo je duže od 5 godina. 65% ima rast poslovanja iz godine u godinu tijekom 5 godina, a 5.000 radnih mjesta kreirano i/ili zadržano itd.
Međutim, BEE kodeks potiče i još nešto. To je osjećaj odgovornosti prema vlastitoj zemlji i kolektivnim potrebama društva u cjelini, osjećaj da se nešto zajedno stvara. Jer siromaštvo i nezaposlenost u konačnici stvaraju posljedice za sve nas i njihovo rješavanje bi bio velik uspjeh za sve.
Trendovi ocrtavaju budućnost
Jedno Intelovo istraživanje pokazalo je kako bi mogla izgledati radna mjesta budućnosti. Globalizacija je svakako nešto s čime već živimo, a u budućnosti će postati još izraženija. Skoro svaki posao već se može obaviti s bilo kojeg mjesta. Poduzeća će se morati natjecati s konkurentima na globalnoj razini. To donosi nove izazove, ali i nove prilike. Ona poduzeća koja imaju globalnu perspektivu bolje će se snaći u takvom okruženju. Strojevi će preuzimati sve više poslova, a napredak robotike mnoga će radna mjesta učiniti suvišnima. Specijalistička stručna znanja bit će vrlo tražena. Za osobe bez posebnih vještina bit će sve manje posla, a i bit će sve manje plaćeni. Još je uvijek nepoznanica do koje će mjere strojevi zamijeniti ljude, ali svakako se moramo usredotočiti na razvijanje izrazito ljudskih vještina i sposobnosti.
Fleksibilnost također postaje sve izraženija, te će do 2025. godine biti sve više samozaposlenih osoba, sa sve više prilika za fleksibilne i freelance poslove. To je vizija koja može biti odlična prilika za neke visoko plaćene freelance poslove budućnosti. Za ostale sigurnost posla se javlja kao mogući problem kojega će države i poduzeća morati rješavati. Što se organizacije ureda tiče, suradnja postaje presudna, i bit će potrebno stvarati sve više hubova. To su uredski prostori u predgrađima, izdvojeni iz glavnih sjedišta, gdje će radnici raditi te surađivati u kreativnom okruženju. Hubovi bi s jedne strane, trebali omogućiti radnicima da ne moraju dolaziti u sjedište poduzeća svaki dan. Istovremeno će se, uz najnapredniju tehnologiju i u kreativnom okruženju, potaknuti produktivnost te financijski prihodi poduzeća.
Vizija ruši organičenja
Različitim ljudima dolaze različiti snovi. To koliko ima Zemljana čija je vizija da se nakon šest mjeseci puta probude na Marsu stvarno je impresivno. Više od 200.000 ljudi se prijavilo na putovanje do Marsu znajući da će do tamo putovati više od 6 mjeseci. I nije im problem što će zatim sudjelovati u prvom (barem po našem poimanju) marsovskom reality show-u. Samo putovanje i sudjelovanje možda ne bi bio problem jer smo i jedno i drugo vidjeli ovdje. No, sudjelovanje u tom putovanju ima i jednu manu – povratak na Zemlju nije predviđen. Naime, još uvijek nismo savladali tehnologiju spuštanja rakete koja bi mogla ponovno poletjeti bez ikakvih preinaka (osim vjerojatno goriva).
Kako bi im barem malo ublažio čitavu neugodnost profesor John Slough sa Sveučilišta Washington predlaže da se za ovo putovanje (a i druga, naravno) koristi nuklearni, fuzijski, pogon. Iako pomalo liči na smušenog dr. Emmetta Browna iz filmova Povratak u budućnost, čini se da postoji mnogo više od same sličnosti.
Profesor Slough i njegovi suradnici predlažu da se zamjenom vrste goriva u raketama već prilikom polijetanja postigne željena brzina. Ona bi se održavala čitavo vrijeme putovanja te bi se na taj način skrati predviđeno vrijeme putovanja sa 1680 na samo 30 dana. Tko zna, možda do početka putovanja osmisle i kako vratiti prve putnike na Mars :-)
