Blog post coaching

Za uspjeh je važno – da ga sami ne sabotiramo

Tanja Pureta

Približavanjem cilju naše se sumnje počinju pomaljati iz svih zakutaka našeg mozga pa nas nagriza crv sumnje hoćemo li uspjeti ili ne. Ponekad smo sami sebi najgori neprijatelj i sabotiramo se tik pred ciljem.

U svom svakodnevnom radu susrećemo se s vrsnim stručnjacima i menadžerima raznih profila, kojima je zajedničko to da se uistinu trude što bolje obaviti posao za koji su zaduženi. Probleme u svom području stručnosti analiziraju, kako bi pronašli najbolja rješenja za njih. Tako se npr. kvalitetni liječnici pomno posvećuju dijagnostici, u svrhu otkrivanja pravog uzroka zdravstvenog problema, što je preduvjet odabira optimalne terapije.

Također, vrsni informatičari nastoje osmisliti i isprogramirati učinkovita i sigurna softverska rješenja. Slično je i s kvalitetnim računovođama, pravnicima, kemičarima, itd. Svačiji rad je povezan s ostvarenjem neke dobrobiti, a najbolji to shvaćaju vrlo odgovorno i trude se napraviti maksimum koristi, po mogućnosti bez grešaka i štete.

Pokrivamo li svojim savjesnim poslovanjem baš sve što bi trebali?

I upravo tu dolazimo do jedne od najvećih enigmi naše profesionalne odgovornosti, a to je da unutar nje postoji jedno veliko područje potencijalnih prilika i rizika, kojem niti blizu ne posvećujemo prethodno opisanu pažnju, što znači da nesvjesno stavljamo na kocku sav naš hvalevrijedan rad i trud! Čini se nemogućim da radimo takav previd, a ipak nam se sustavno događa svakog dana. O čemu se radi?

Gdje su najčešći previdi?

Jedan od tipičnih primjera takvog previda su one situacije kada dobijemo priliku prezentirati svoju važnu ideju onima koji mogu odlučiti o njenom prihvaćanju. Tada se, kao pravi savjesni stručnjaci, danima posvećujemo izradi prezentacije, usmjeravajući se na prikupljanje svih relevantnih stručnih činjenica, kojima želimo naglasiti njenu važnost. Stoga se, u pravilu, jako iznenadimo kada, unatoč velikom trudu oko izrade prezentacije, s brojnim šarenim tablicama i grafikonima, dobijemo mlake reakcije i negativan odgovor.

Sličan primjer su i one situacije u kojima trebamo provesti neki projekt, za koje smo kao stručnjaci dobili zaduženje i koji smo pomno isplanirali, kako bi donio željene rezultate. U takvim situacijama oni koji ga trebaju praktično provesti, pokazuju veliki otpor prema njemu. Pronalaze mu brojne nedostatke koje javno negativno komentiraju, unaprijed ga proglašavajući neuspješnim i nevrijednim truda. Tada se pitamo kako je moguće da naš projekt, napravljen tako pomno i stručno da mora rezultirati stvarnom koristi, nailazi na takvo nerazumijevanje i neprihvaćanje. U takvim situacijama, premda svjesni napetosti, znamo dodatno umanjiti naše šanse za uspjeh, obraćajući se ljudima autoritarno, prozivački, pa čak i pomalo sa stručnim omalovažavanjem.

Što nam se, zapravo, događa?

Zajedničko svim tim situacijama je da se u njima izrazito angažiramo, ulažući sve svoje stručne potencijale u ostvarenje željenog cilja, koji nosi dobrobit za sve. Istovremeno, uopće ne razmišljamo da će sav taj naš trud ostati bez rezultata, ukoliko pomno ne osmislimo i najbolju komunikaciju za one, o čijem pristanku i aktivnom angažmanu ovisi sav naš uspjeh. Drugim riječima, pronaći ćemo najbolji odgovor za sve stručne bure i oluje, ali ćemo potpuno nespremni uletjeti u bure i oluje loše isplanirane suradnje s drugima i, naravno, potonuti. Štoviše, okrivit ćemo druge da su uzrok neuspjehu našeg odličnog projekta, umjesto da se suočimo s time da ništa nismo napravili kako bi ga oni stvarno i prihvatili. Stručnim rječnikom rečeno, prezentirali smo projekt koji je bio samo polovično osmišljen – nedostajala je pomna razrada svih odnosa važnih za njegov uspjeh. Drugim riječima, nedostajao je jasan plan kako ćemo pristupiti ljudima koji trebaju biti uključeni u naš projekt: što ćemo im reći, kako ih zainteresirati, kako im predstaviti korist koju oni imaju ukoliko aktivno i predano surađuju s nama.

Zašto je važno ljudima približiti naše stručne ideje?

Oni nisu stručnjaci kao mi i, unatoč svim tablicama i grafikonima, vjerojatno ne mogu vidjeti sve dobrobiti našeg projekta na način na koji ih vide naše stručne oči. Zato je naša odgovornost da im ga približimo na što jednostavniji, konkretniji i zanimljiviji način. Tu nam tablice možda i neće trebati, ali će nam svakako trebati naša emocionalna angažiranost, pozitivan stav i uvjerljivost. I, naravno, strpljenje, koje će nam dugoročno uštedjeti puno vremena i konflikata.

Kao pravi stručnjaci, dokazali smo puno puta i sebi i drugima da u najtežim situacijama pronalazimo najbolja rješenja. Sigurna sam da ćemo i ovome problemu jednako profesionalno odgovorno pristupiti i tako postići da nam suradnja s drugima, umjesto prijetnje, postane dodatna snaga našeg projekta, koji će tek tada moći zaživjeti na krilima svojih punih potencijala.

Uživajte u pravoj suradnji s drugima!

U ime Ramiro tima,

Tanja

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našoj Politici Kolačića.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.